Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-550/07 (B. Š.)

Odluka donesena 16. 07. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-550/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 07. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 16. jula 2009. godine u predmetu broj AP 550/07 rješavajući apelaciju Brane Šukare na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Brane Šukare podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-06-

000819 od 17. novembra 2006. godine, i presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj 011-0-Gž-06-000397 od 29. marta 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Brano Šukara (u daljnjem tekstu: apelant), iz Mrkonjić Grada, kojeg zastupa Luka Vulin, advokat iz Mrkonjić Grada, podnio je 6. februara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-06-000819 od 17. novembra 2006. godine, i presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Gž-06-000397 od 29. marta 2006. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-

84/91 od 23. decembra 2005. godine odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja-protivtuženog J.L. (u daljnjem tekstu: tužitelj-protivtuženi) kojim je tražio da mu apelant i S.Š. predaju u posjed šumu označenu kao k.č. 27/56-1 i 2 u površini od 2160 m2, upisane u p.l. 268 K.O. Podbrdo, te mu nadoknadi troškove parničnog postupka, sve u roku od 30 dana, po pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Navedenom presudom usvojen je protivtužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da mu tužitelj na ime naknade štete isplati iznos od 735, 62 KM s kamatom po Zakonu o visini stope zatezne kamate, počev od dana presuđenja, tj. 23. decembra 2005. godine pa do isplate, te je tužitelj obavezan da apelantu na ime troškova postupka isplati iznos od 1.640,00 KM, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja.

3. Rješavajući po žalbi tužitelja-protivtuženog Okružni sud donio je presudu, broj 011-0-Gž-

06-000397 od 29. marta 2006. godine, kojom je djelimično uvažio žalbu i presudu Osnovnog suda preinačio u dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev apelanta i u dijelu odluke o troškove parničnog postupka, tako da je odbio tužbeni zahtjev apelanta za naknadu štete i odlučio da svaka strana snosi svoje troškove parničnog postupka.

4. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-06-000819 od 17. novembra 2006. godine, odbačena je kao nedozvoljena revizija apelanta izjavljena protiv drugostepene presude, zbog toga što vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 10.000 KM. Vrhovni sud je obrazložio da u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela presude iznosi 1.000 KM, te da navedeni iznosi ne prelaze iznos od 10.000 KM, kako je propisano članom 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).

8. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-06-000819 od 17. novembra 2006. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta izjavljenu protiv presude Okružnog suda, broj 011-0-Gž-06-000397 od 29. marta 2006. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u slučaju apelanta revizija bila neefektivan pravni lijek, iz čega proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Okružnog suda, broj 011-0-Gž-06-000397 od 29. marta 2006. godine.

9. S obzirom na to da je, prema dokazima u spisu, apelantu presuda Okružnog suda, broj 011-

0-Gž-06-000397 od 29. marta 2006. godine, uručena 27. aprila 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 6. februara 2007. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-550/07 (B. Š.) | Sudska praksa | Aktio