Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-646/07 (M. M.)
Odluka donesena 16. 07. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-646/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 07. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 16. jula 2009. godine u predmetu broj AP 646/07, rješavajući apelaciju Milana Marića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milana Marića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 033-0-Gž-06-
000716 od 15. decembra 2006 godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli broj P. 2427/05 od 28. februara 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Milan Marić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 15. februara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 033-0-Gž-06-000716 od 15. decembra 2006 godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P. 2427/05 od 28. februara 2006. godine.
2. Općinski sud je presudom broj P-875/03 od 13. maja 2003. godine usvojio apelantov tužbeni zahtjev da se Federalni zavodi PIO/MIO Mostar, Kantonalna administrativna služba u Tuzli (u daljnjem tekstu: tuženi) obaveže da će isplatiti neisplaćene penzije za oktobar, novembar i decembar 2000. godine u ukupnom iznosu od 1.659,00 KM uz zateznu zakonsku kamatu počevši od 5. januara 2001. godine, pa do konačne isplate.
3. Kantonalni sud je presudom broj Gž-1673/03 od 25. maja 2004. godine uvažio žalbu tuženog, preinačio presudu Općinskog suda i odbio apelantov tužbeni zahtjev.
4. Protiv presude Kantonalnog suda broj Gž-1673/03 od 25. maja 2004. godine apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu, koji je na sjednici održanoj 13. septembra 2005. godine donio Odluku o meritumu broj AP 740/04 kojom je ukinuo presudu Kantonalnog suda i predmet vratio Kantonlanom sudu, s nalogom da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Kantonalni sud je u ponovnom razmatranju žalbe tuženog podnesene protiv prvostepene presude Općinskog suda broj P-875/03 od 13. maja 2003. godine, a rukovodeći se razlozima Ustavnog suda, donio rješenje broj Gž. 1505/05 21. oktobra 2005. godine, kojim je žalba tuženog uvažena, prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu.
6. Općinski sud je rješenjem broj P. 2427/05 od 28. februara 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnom sudu broj 033-0-Gž-06-000716 od 15. decembra 2006 godine, obustavio postupak u ovoj pravnoj stvari, te odlučio da će se nakon pravosnažnosti prvostepenog rješenja postupak nastaviti po pravilima izvršnog postupka. Općinski sud je obrazložio da je apelantovo pravo na tri neisplaćene penzije nesporno, a da pitanje isplate neisplaćenih, a dospjelih potraživanja spada u izvršni postupak. Općinski sud se pozvao na član 273. Zakona o upravnom postupku („Službene novine FBiH“, broj 2/98) u vezi sa članom 23. i 24. Zakona o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“, broj 32/03).
7. Apelant je naveo da je povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. Apelantovo pravo, kao takvo, nikada nije bilo sporno, obzirom da je apelantov tužbeni zahtjev bio usmjeren na potraživanja koja su nesporana i utvrđena u upravnom postupku, kada je odlučivano o pravu apelanta na penziju, odnosno za koje apelant već ima izvršno rješenje o isplati penzije, zbog čega ne postoji nadležnost suda da u parničnom postupku odlučuje o pravu apelanta koje je već utvrđeno. U konkretnom slučaju, apelant u slučaju neizvršavanja izvršnog rješenja o isplati penzija, koje je doneseno u upravnom postupku, ima mogućnost da pokrene postupak izvršenja pred nadležnim sudom, u smislu člana 273. Zakona o upravnom postupku koji određuje sudsku nadležnost u postupku izvršenja rješenja donesenog u upravnom postupku radi ispunjenja novčanih potraživanja, a u smislu čl. 23. i 24. Zakona o izvršnom postupku (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 740/04 od 13. septembra 2005. godine, tačka 30.objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 3/06). Apelant je, prema tome, koristio pogrešan pravni lijek radi zaštite svojih prava. Samim tim, nije iskoristio djelotvorne pravne lijekove radi ostvarenja svoga zahtjeva.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović