Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-777/08 (D. M., R. M., N. R., D. M., M. V.)
Odluka donesena 16. 07. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-777/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 07. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 16. jula 2009. godine u predmetu broj AP-777/08, rješavajući apelaciju Danila Mastila i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Danila Mastila, Radoja Miletića, Neđe Raševića, Dragana Milanovića, Mirka Vukajlovića, Radmila Kovačevića, Stanka Simovića, Veroljuba Nikolića, Nenada Kalajdžića, Uroša Smrekića, Jove Miletića, Ranka Radovića, Slavka Marića, Janka Ćosovića, Milorada Kalajdžića, Ratka Pajovića, Miladina Starovića, Borislava Kalajdžića, Žarka Vukovića, Gorana Nogovića, Milete Radanovića, Ratka Babića, Ljubiše Milanovića, Vjenčeslava Grunda, Vukole Sekulovića, Milana Kovača, Manojla Raševića i Ljubomira Cvijetića, podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju broj 015-0-Gž-
07-000 247 od 13. februara 2008. godine i Rješenja Osnovnog suda u Foči broj 094-0-P-06-000216 od 7. marta 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Danilo Mastilo, Radoje Miletić, Neđo Rašević, Dragan Milanović, Mirko Vukajlović, Radmilo Kovačević, Stanko Simović, Veroljub Nikolić, Nenad Kalajdžić, Uroš Smrekić, Jovo Miletić, Ranko Radović, Slavko Marić, Janko Ćosović, Milorad Kalajdžić, Ratko Pajović, Miladin Starović, Borislav Kalajdžić, Žarko Vuković, Goran Nogović, Mileta Radanović, Ratko Babić, Ljubiša Milanović, Vjenčeslav Grund, Vukola Sekulović, Milan Kovač, Manojlo Rašević i Ljubomir Cvijetić (u daljnjem tekstu: apelanti) svi iz Foče, koje zastupa Mile Čajević, advokat iz Foče, podnijeli su 6. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 015-0-Gž-07-
000 247 od 13. februara 2008. godine i Rješenja Osnovnog suda u Foči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 094-0-P-06-000216 od 7. marta 2007. godine.
2. Apelanti su 29. septembra 2006. godine podnijeli tužbu Osnovnom sudu protiv Republike Srpske-Ministarstva prosvete i kulture Republike Srpske (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i Osnovne škole „Veselin Masleša“ Foča (u daljnjem tekstu: drugotuženi) radi isplate boračkog dodatka za period od 1. septembra 2003. godine do 31. decembra 2004. godine. Osnovni sud je Rješenjem broj 094-0-P-06-000216 od 7. marta 2007. godine, potvrđenim Rješenjem Okružnog suda broj 015-0-Gž-
07-000 247 od 13. februara 2008. godine, odbacio tužbu kao neblagovremenu, te obavezao apelante da prvotuženom isplate troškove parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 KM.
3. U obrazloženju rješenja, Osnovni sud je naveo da u konkretnom slučaju iz smisla odredbe člana 22. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 35/99) proističe da je borački dodatak dodatak uz zaradu i da se tim dodatkom zarada uvećava. Odredbom člana 103. istog zakona je propisano da o pravu na borački dodatak rješava preduzeće, ustanova ili drugi poslodavac kod koga je korisnik u radnom odnosu. Dakle, neisplaćivanje boračkog dodataka od strane preduzeća, ustanove ili drugog poslodavca uz zaradu koju je poslodavac obračunao i isplatio, predstavlja povredu prava iz radnog odnosa. S obzirom na svoj zaključak da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu, Osnovni sud je istakao da za vođenje predmetnog spora moraju biti ispunjene procesne pretpostavke koje se tiču dopuštenosti i blagovremenosti tužbe. U vezi sa tim, podsjetio je da je odredbom člana 105. Zakona o radu ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03 i 66/03) propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio pravo iz radnog odnosa može podnijeti tužbu nadležnom sudu za zaštitu tog prava u roku od jedne godine od dana saznanja za povredu prava, a najdalje u roku od 3 godine od dana kada je učinjena povreda. Našavši da su apelanti za povredu svojih prava saznali protekom narednog mjeseca kada nisu primili očekivani borački dodatak uz platu, te konstatujući da se njihova potraživanja odnose na period od 1. septembra 2003. godine do 31. decembra 2004. godine, sud je zaključio da je njihova tužba od 29. septembra 2006. godine neblagovremena, jer je podnesena po isteku subjektivnog roka iz člana 105. Zakona o radu.
4. Okružni sud je konstatovao da je prvostepeni sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primjenio matrijalno pravo, te je istakao da su apelanti neosnovano tvrdili u žalbi da se neisplata boračkog dodatka predstavlja štetu na koju se primjenjuje odredba člana 154. Zakona o obligacionim odnosima, iz razloga što je isplata boračkog dodatka pozitivnim zakonskim propisima vezana za isplatu plata u radnom odnosu, te se treba smatrati dodatkom uz platu i pravom iz radnog odnosa.
5. Apelanti smatraju da je u predmetnom postupku povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravom na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju apelanti se žale na rješenja redovnih sudova kojim je njihova tužba, podnesena radi isplate boračkog dodatka, odbačena kao neblagovremena u smislu člana 105. stav 2. Zakona o radu.
9. Ustavni sud je, u predmetu broj AP-830/07, već odlučivao o istim činjeničnim i pravnim pitanjima i donio je odluku u kojoj je zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu odbacio apelaciju podnesenu iz istih razloga kao i u predmetnom slučaju. Ustavni sud se, stoga, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, poziva na obrazloženje i razloge date u odluci broj AP-
830/07 od 12. juna 2008. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba).
10. Obrazloženje navedeno u odluci Ustavnog suda broj AP-830/07 od od 12. juna 2008. godine u cijelosti se odnosi i na ovu odluku. U citiranoj odluci je zaključeno da apelanti neblagovremenim podnošenjem tužbe nadležnom sudu nisu djelotvorno iscrpili pravne lijekove, jer njihova tužba nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, zbog istih razloga Ustavni sud zaključuje da za meritorno razmatranje predmetne apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović