Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3568/08 (Z. J.)

Odluka donesena 24. 06. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3568/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 06. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 24. juna 2009. godine, u predmetu broj AP 3568/08, rješavajući apelaciju Zorana Jokića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 15 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorana Jokića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-

0-Gž-08-001255 od 28. avgusta 2008. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Zoran Jokić (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Luka Vulin, advokat iz Mrkonjić Grada, podnio je 10. novembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-08-001255 od 28. avgusta 2008. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 075-0-

P-07-000 073 od 3. decembra 2007. godine utvrđeno je da je apelant počinio čin smetanja mirnog posjeda na štetu tužioca, na način bliže određen u dispozitivu navedenog rješenja.

3. Odlučujući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv Rješenja Osnovnog suda broj 075-0-

P-07-000 073 od 3. decembra 2007. godine, Osnovni sud je donio Rješenje broj 075-0-P-07-000 073 od 15. januara 2008. godine kojim je odbacio žalbu kao neblagovremenu. U obrazloženju rješenja je navedeno da je uvidom u predmet Osnovnog suda broj 075-0-P-07-000 073 sud utvrdio da je apelant na glavnoj raspravi obaviješten da će presuda u ovoj pravnoj stvari biti donesena 3. decembra 2007. godine i da je dužan da je lično preuzme, te da će mu rokovi za pravne lijekove teći od narednog dana. Dalje se navodi da je apelantova žalba neblagovremena s obzirom na to da je izjavljena 19. decembra 2007. godine, po proteku zakonskog roka za njeno podnošenje.

4. Nezadovoljan navedenim rješenjem, apelant je protiv njega izjavio žalbu sa predlogom za povrat u pređašnje stanje zbog propuštenog roka.

5. Odlučujući o apelantovom predlogu za povrat u pređašnje stanje, Osnovni sud je donio Rješenje broj 075-0-P-07-000073 od 12. marta 2008. godine, kojim je odbio predlog kao neosnovan. Istim rješenjem obavezan je apelant da na ime troškova parničnog postupka isplati tužiocu iznos od 430,00 KM.

6. Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Gž-08-001255 od 28. avgusta 2008. godine u stavu I izreke odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv Rješenja Osnovnog suda broj 075-0-P-

07-000 073 od 15. januara 2008. godine i potvrđeno prvostepeno rješenje. Stavom II izreke Rješenja odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv Rješenja Osnovnog suda broj 075-0-P-

07-000073 od 12. marta 2008. godine i potvrđena odluka o troškovima postupka sadržana u osporenom rješenju. Stavom III izreke je odbijen apelantov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 300,00 KM. U obrazloženju Rješenja Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno odbio apelantov predlog za povrat u pređašnje stanje kao neosnovan s obzirom na to da je, nakon sprovedenog ročišta, zaključio da do propuštanja roka za podnošenje žalbe nije došlo zbog opravdanih razloga koji se istovremeno nisu mogli predvidjeti ni izbjeći. Sud, dalje, navodi da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je apelantovu žalbu, primjenom odredbi člana 213 st. 1 i 2 a u vezi sa članom 426 stav 2 i članom 185 stav 3 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu ZPP; «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07), odbacio kao neblagovremenu zbog proteka zakonskog roka za njeno podnošenje.

7. Apelant se žali da je osporenim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija)

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. Član 16 stav 1 i stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

10. U konkretnom slučaju u predmetnom postupku Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Gž-

08-001255 od 28. avgusta 2008. godine odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv Rješenja Osnovnog suda broj 075-0-P-07-000 073 od 15. januara 2008. godine kojim je odbačena kao neblagovremena apelantova žalba izjavljena protiv Rješenja Osnovnog suda broj 075-0-P-07-

000 073 od 3. decembra 2007. godine s obzirom na to da je podnesena nakon roka predviđenog zakonom. Istim rješenjem Okružnog suda odbijena je i apelantova žalba izjavljena protiv Rješenja Osnovnog suda broj 075-0-P-07-000073 od 12. marta 2008. godine kojim je odbijen apelantov predlog za povrat u pređašnje stanje kao neosnovan.

11. Na osnovu navedenog proizilazi da odluka koju apelant osporava pred Ustavnim sudom nije konačna odluka kojom se odlučivalo o osnovanosti apelantove žalbe, već je njegova žalba odbačena kao neblagovremena. Da bi se raspravljalo o pitanju osnovanosti apelantove žalbe, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao da blagovremeno podnese žalbu ili opravda nemogućnost blagovremenog podnošenja, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi, mutatis mutandis, odluke Ustavnog suda broj U 22/00 od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 25/01, i broj AP 2760/07 od 13. decembra 2007. godine). Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud zaključuje da apelant, neblagovremenim podnošenjem žalbe nadležnom sudu, nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je van roka podnio žalbu na osnovu koje Okružni sud nije mogao meritorno da odlučuje, jer ona nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Samim tim apelant nije došao do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija ne može da se razmatra.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3568/08 (Z. J.) | Sudska praksa | Aktio