Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2190/07 (M. B.)
Odluka donesena 08. 09. 2009.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Vlasničko-pravni odnosi
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 10
- Zakon o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
Predmeti (1)
AP-2190/07
Apelacija
Odluka o meritumu
08. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2190/07, rješavajući apelaciju Mustafe Bešića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Krstan Simić, sudija na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Mustafe Bešića.
Utvrđuje se povreda prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku u predmetu Kantonalnog suda u Bihaću broj Gž- 265/03.
Na osnovu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, Mustafi Bešiću isplati iznos od 900 KM na ime nematerijalne štete zbog toga što nije donesena odluka u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i u «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Mustafa Bešić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanske Krupe, kojeg zastupa Osman Hadžić, advokat iz Bihaća, podnio je 26. jula 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj Gž-265/03.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je 21. augusta 2007. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 30. augusta 2007. godine. Ustavni sud je 15. maja 2009. godine zatražio od Kantonalnog suda da dostavi informaciju o tome da li je postupio u skladu sa navodima iz svog odgovora. Kantonalni sud je traženu informaciju dostavio 23. juna 2009. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda dostavljeni su apelantu 15. maja 2009. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Presudom Općinskog suda u Bosanskoj Krupi broj P-7/02. od 22. novembra 2002. godine (u daljnjem tekstu: Općinski sud) uvažen je tužbeni zahtjev Novada Sivića (u daljnjem tekstu: tužilac), te je utvrđeno da je imenovani stekao pravo vlasništva na nekretninama označenim kao u dispozitivu presude. Istom presudom odbijen je zahtjev apelanta kao protivtužioca da se utvrdi da je tužilac samovoljnim postavljanjem ograde pored puta i izgradnjom stepeništa za vlastite potrebe izvršio djelimično zauzimanje apelantovih parcela označenih kao u izreci presude, te da se tužiocu naloži uspostavljanje prijašnjeg posjedovnog stanja.
7. Apelant je 21. januara 2003. godine protiv ove presude izjavio žalbu Kantonalnom sudu putem Općinskog suda zbog svih razloga predviđenih članom 335. Zakona o parničnom postupku. Općinski sud je 27. marta 2003. godine žalbu zajedno sa cjelokupnim spisom broj P-7/02 dostavio Kantonalnom sudu. Žalba je u Kantonalnom sudu zavedena pod brojem Gž-265/03. Apelant je žalbu dopunio podneskom koji je Kantonalni sud zaprimio 4. aprila 2003. godine.
8. Kantonalni sud je 25. maja 2009. godine donio Rješenje broj Gž-265/03. Tim je rješenjem ukinuta prvostepena presuda i predmet vraćen Općinskom sudu na ponovni postupak.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelant smatra da mu je Kantonalni sud svojim propustom da postupi u skladu sa članom 217. stav 3. Zakona o parničnom postupku povrijedio pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), u odnosu na «pravo na donošenje odluke u razumnom roku». Naime, navedenim članom Zakona o parničnom postupku je propisano da će drugostepeni sud održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spis.
10. Dalje, apelant je zatražio da se Vladi Unsko-sanskog kantona naloži da mu na ime nematerijalne štete isplati iznos od 1.500,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
11. U odgovoru na apelaciju od 30. augusta 2007. godine Kantonalni sud nije osporio činjenicu da postupak odlučivanja povodom žalbe u predmetu broj Gž-265/03 traje dugo. Kao razloge za dužinu postupka sud je istakao nedovoljan broj sudija i veliki broj predmeta kojima je opterećen sudija izvjestilac. Također je kao razlog za dužinu postupka istaknuto da je sudija izvjestilac predmete, među kojima je i apelantov predmet, preuzeo 1. maja 2007. godine od sudije koji je na dužem odsustvu zbog bolesti, te da sudija izvjestilac, kao član, učestvuje u radu prvostepenih i drugostepenih vijeća. Kantonalni sud je svoj odgovor zaključio navodom da će apelantov predmet zbog starosti biti uzet u rad i završen u narednih 30 dana.
12. Kantonalni sud je 23. juna 2009. godine na zahtjev Ustavnog suda dostavio informaciju da je 25. maja 2009. godine, povodom apelantove žalbe izjavljene protiv Presude Općinskog suda u Bosanskoj Krupi broj P-7/02 od 22. novembra 2002. godine, donio Rješenje broj Gž-265/03.
V. Relevantni propisi
13. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
14. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217.
[...] (3) Drugostepeni sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
[...] Član 456.
(1) Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona donesena prvostepena odluka kojom se postupak pred prvostepenim sudom završava, daljnji postupak provest će se prema dosadašnjim propisima. [...]
VI. Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
17. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno može razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
18. U konkretnom slučaju, apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da postupak odlučivanja povodom njegove žalbe nerazumno dugo traje. Također je naveo da o žalbi nije donesena odluka u «razumnom roku», u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Dakle, predmetna apelacija je dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
20. Apelant smatra da mu je zbog toga što nije donesena odluka o njegovoj žalbi povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravičan postupak
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...]
a) Relevantni principi
23. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
24. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka (vidi Evropski sud, Probstmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
b) Period koji se uzima u obzir
25. Apelant je postupak pred Kantonalnim sudom pokrenuo blagovremeno izjavljenom žalbom protiv prvostepene presude 21. januara 2003. godine. Cjelokupan spis i žalba dostavljeni su Kantonalnom sudu 27. marta 2003. godine. Kantonalni sud je odlučio o žalbi Rješenjem broj Gž- 265/03 od 25. maja 2009. godine. Naime, tim rješenjem je prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelantove žalbe pred Kantonalnim sudom trajao je punih šest godina.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
26. Apelant je izjavio žalbu protiv prvostepene presude kojom je odbijen njegov protivtužbeni zahtjev. Apelant je tim zahtjevom tražio da se utvrdi da je tužilac samovoljnim postavljanjem ograde pored puta i izgradnjom stepeništa za vlastite potrebe izvršio djelimično zauzimanje apelantovih parcela označenih kao u izreci presude. Također je tražio da se tužiocu naloži uspostavljanje prijašnjeg posjedovnog stanja. Ono što je bilo sporno između tužioca i apelanta, kao tuženog, jeste pitanje u kojoj površini je apelant prodao tužiocu nekretnine označene kao u izreci osporene presude i u kojem obliku. Međutim, bez obzira na to što se u konkretnom slučaju radi o sporu vlasničkopravne prirode, na osnovu onoga što je predočeno Ustavnom sudu ne može se zaključiti da je predmetni slučaj složen, kako u pogledu činjeničnih, tako i u pogledu pravnih pitanja. Dakle, složenost predmeta nije odlučan razlog za njegovu dužinu.
27. Vezano za ponašanje suda, Ustavni sud navodi da je Kantonalnom sudu bilo potrebno punih šest godina da bi odlučio o apelantovoj žalbi. U svom odgovoru na apelaciju od 30. augusta 2007. godine Kantonalni sud je kao razloge za dužinu postupka istakao nedovoljan broj sudija i veliki broj predmeta, te zaključio da će konkretni predmet biti završen u narednih 30 dana. Međutim, o apelantovoj žalbi je odlučeno tek 25. maja 2009. godine i to nakon što se Ustavni sud 15. maja 2009. godine ponovo obratio Kantonalnom sudu i zatražio da se dostavi informacija o tome da li je donesena odluka u konkretnom predmetu.
28. U vezi sa navedenim, Ustavni sud, prije svega, podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194. stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Dalje, kako je već ukazano u stavu 23. ove odluke, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka.
29. S obzirom na to da je prvostepena presuda donesena prije stupanja na snagu Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 53/03), u skladu sa članom 456. stav 1. citiranog Zakona postupak se trebao okončati prema propisima koji su do tada bili na snazi. U tom smislu, Kantonalni sud nije ni mogao prekršiti obaveze o rokovima postupanja propisane članom 217. stav 3. Zakona o parničnom postupku, na što apelant ukazuje kao razlog zbog kojeg mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku. Međutim, iako ranije važeći Zakon o parničnom postupku nije sadržavao ovako precizno propisane rokove za postupanje, u članu 10. propisivao je obavezu da se postupak mora provesti sa što manje odugovlačenja. U konkretnom slučaju, s obzirom na to da se ne radi o složenom predmetu, a sam apelant ni na koji način nije doprinio dužini postupka, razlozi koje navodi Kantonalni sud kao opravdanje za dužinu postupka ne mogu se smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka, čak i u situaciji kada ne postoji zakonska odredba koja propisuje rok u kojem je drugostepeni sud, nakon izjavljene žalbe, dužan da postupi.
30. Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da se odugovlačenje postupka u cijelosti može pripisati Kantonalnom sudu, da dužina postupka nije zadovoljila zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
31. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
32. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud je ukazao na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo da se isplati iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku iznos od 300,00 KM.
33. Imajući u vidu činjenicu da je u konkretnom slučaju postupak povodom apelantove žalbe do trenutka donošenja rješenja Kantonalnog suda trajao punih šest godina, te da predmetni postupak nije hitan, apelantu se određuje naknada u visini od 900,00 KM. Ovaj iznos, s obzirom na sjedište Kantonalnog suda, apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
34. Na kraju, Ustavni sud napominje da apelacijom nije obuhvaćen postupak pred Općinskim sudom, pa to nije ni bio predmet razmatranja Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da je Općinski sud prilikom ponovnog rješavanja ovog predmeta, u smislu prioriteta i garancija koje pruža ustavno pravo na pravično suđenje, dužan uzeti u obzir ukupno dosadašnje trajanje predmetnog postupka, posebno u svjetlu činjenice da je već utvrđeno kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku.
VIII. Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Prema mišljenju Ustavnog suda, povreda ovog prava se ogleda u tome što se sveukupno trajanje postupka od šest godina, radi odlučivanja o blagovremeno izjavljenoj žalbi, može u cijelosti staviti na teret ponašanju nadležnog suda. Također, povreda se ogleda i u tome što taj sud nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
36. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović