Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-712/07 (S.H.Ć.)

Odluka donesena 08. 09. 2009.

Povreda
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Miješanje u imovinu
  • Propisano zakonom
  • Kamata
  • Prava iz radnog odnosa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-712/07

Apelacija

Odluka o meritumu

08. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 712/07, rješavajući apelaciju S.H.Ć., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Krstan Simić, sudija na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija S.H.Ć.

Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na početak toka zakonske zatezne kamate.

Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-06- 000 453 od 22. decembra 2006. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Zenici, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i u «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. S.H.Ć. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Visokog, koju zastupa Razija Huseinagić, advokat iz Zenice, podnijela je 27. februara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-06-000 453 od 22. decembra 2006. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud), Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta Zeničko-dobojskog kantona i Osnovne škole «Kulin ban» Visoko (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 16. januara 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor 29. januara, a Općinski sud 31. januara 2008. godine. Tuženi nisu dostavili odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda je dostavljen apelantici 6. jula 2009. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelantica je podnijela tužbu Općinskom sudu protiv tuženih radi isplate razlike plaća, razlike naknade za ishranu i razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora. Općinski sud je donio Presudu broj P-470/05 od 20. januara 2006. godine kojom je obavezao tužene da apelantici solidarno isplate određene novčane iznose sa zakonskim zateznim kamatama, preciziranim u dispozitivu presude, uz naknadu troškova postupka. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je apelanticin tužbeni zahtjev osnovan u smislu odredaba čl. 30, 37. i 38. stav 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnog obrazovanja u FBiH («Službene novine FBiH» broj 53/00) kojima je regulirana osnovica za obračun plaće, pravo na naknadu regresa i visina te naknade, te pravo na naknadu za ishranu i visina te naknade. Sud je, dalje, naveo da je visinu tužbenog zahtjeva utvrdio na osnovu nalaza i mišljenja vještaka finansijske struke, čiji nalaz je prihvatio kao objektivan i stručan. Dalje, sud je naveo da apelantici, osim osnovnog potraživanja, pripada i sporedno potraživanje iz člana 277. Zakona o obligacionim odnosima («Službene novine FBiH» br. 2/92, 13/93 i 13/94). U vezi s tim, sud je istakao da zakonska zatezna kamata počinje teći od dana dospjelosti svakog pojedinačnog potraživanja, a koja se obračunavaju i isplaćuju jednom mjesečno. Međutim, sud je naveo da je u konkretnom slučaju zakonske zatezne kamate dosudio u skladu sa podnesenim tužbenim zahtjevom s obzirom na odredbe člana 2. stav 1. Zakona o parničnom postupku prema kojima sud postupa u granicama podnesenog tužbenog zahtjeva.

7. Odlučujući o žalbama tuženih protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je donio Presudu broj 004-0-Gž-06-000 453 od 22. decembra 2006. godine kojom je žalba Zeničko-dobojskog kantona uvažena, pa je prvostepena presuda preinačena tako što je tužbeni zahtjev u odnosu na Zeničko-dobojski kanton odbijen. Žalba Osnovne škole «Kulin ban» Visoko je djelimično uvažena, pa je prvostepena presuda preinačena u odluci o zakonskoj zateznoj kamati, tako što je apelantici dosuđena zakonska zatezna kamata počevši od 9. januara 2006. godine pa do isplate. U preostalom dijelu žalba je odbijena i prvostepena presuda potvrđena. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pogrešno dosudio zakonske zatezne kamate, budući da se u konkretnom slučaju radi o povremenim potraživanjima, u smislu člana 372. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. U vezi s tim, sud je naveo da na povremena novčana potraživanja zatezna kamata teče od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu, u smislu člana 279. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev apelantica precizirala na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 9. januara 2006. godine, Kantonalni sud je dosudio zakonsku zateznu kamatu počevši od tog datuma.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelantica se žali da je osporenom odlukom Kantonalnog suda, zbog odluke od kada teče kamata, povrijeđeno njeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica se, također, žali da joj je povrijeđeno i pravo iz člana 7. Opće deklaracije o ljudskim pravima, jer je na ovaj način dovedena u neravnopravan položaj u odnosu na ostale radnike kojima je kamata dosuđena od dana dospijeća svakog pojedinačno utvrđenog iznosa. Apelantica navodi da je u predmetu broj AP 658/07 dostavljen veliki broj presuda redovnih sudova sa svih instanci u državi iz kojih je vidljivo da su se zakonske zatezne kamate dosuđivale od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate. Pri tome, apelantica se pozvala na odredbe člana 70. Zakona o radu i člana 3. stav 2. Općeg kolektivnog ugovora koje definiraju obavezu isplate plaća i rokove, te smatra da se, s druge strane, Kantonalni sud pogrešno pozvao na odredbe člana 279. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima.

b) Odgovor na apelaciju

9. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da iz navoda apelacije proizlazi da se apelantica ne slaže sa stavom koji je izražen u osporenoj presudi. Prema mišljenju suda, različita pravna shvatanja sudova ne mogu se dovesti u vezu sa povredama iz Evropske konvencije. Sud je, dalje, naveo da je u predmetnom postupku apelantici omogućeno da zaštiti svoja prava i slobode iz Ustava BiH i Evropske konvencije bez diskriminacije prema bilo kojem osnovu, a naročito pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Kantonalni sud predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

10. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da smatra da je osporena presuda Kantonalnog suda zakonita.

V. Relevantni propisi

11. U Zakonu o radu Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 43/99, 32/00 i 29/02) relevantne odredbe glase:

Član 68.

Plaće zaposlenika utvrđuju se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

Član 70.

Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu određuju se periodi isplate plaće, koji ne mogu biti duži od 30 dana.

12. Opći kolektivni ugovor za teritoriju Federacije («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 19/00) u relevantnom dijelu glasi:

Član 3.

Poslodavac je dužan najmanje jedanput mjesečno obračunati i isplatiti plaću zaposleniku.

13. Zakon o obligacionim odnosima («Službeni list SFRJ» br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te «Službeni list RBiH» br. 2/92, 13/93 i 13/94 i «Službene novine FBiH» broj 29/03) u relevantnom dijelu glasi:

III. Zatezna kamata

Kad se duguje Član 277.

Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obaveze duguje pored glavnice i zateznu kamatu prema stopi utvrđenoj saveznim zakonom.

Kamata na kamatu Član 279.

(1) Na dospjelu a neisplaćenu ugovorenu ili zakonsku kamatu, kao i na druga povremena novčana davanja ne teče zatezna kamata, izuzev kada je to zakonom određeno.

(2) Na iznos neisplaćene kamate može se zahtijevati kamata samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njenu isplatu.

(3) Na povremena dospjela novčana davanja teče zatezna kamata od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.

Član 372.

Potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim razmacima vremena (povremena potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje izdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. [...]

VI. Dopustivost

14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

16. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-06-000 453 od 22. decembra 2006. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantica je primila 4. januara 2007. godine, a apelacija je podnesena 27. februara 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

18. Apelantica smatra da joj je osporenom presudom Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na imovinu

19. Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

k) pravo na imovinu.

20. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:

Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim principima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu sa općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

21. Ustavni sud podsjeća da je isto činjenično i pravno pitanje već razmatrao u Odluci broj AP 658/07 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu od 10. juna 2009. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), pa se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu apelanticinih žalbenih navoda, Ustavni sud poziva na obrazloženje i razloge nevedene u toj odluci. U navedenoj odluci Ustavni sud je zaključio da je, zbog odluke Kantonalnog suda da apelantima na dosuđene iznose iz radnog odnosa dosudi zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja zahtjeva sudu, prema odredbama člana 279. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima, povrijeđeno pravo apelanata na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, Ustavni sud je istakao da se plaće i ostala novčana potraživanja iz radnog odnosa ne mogu definirati kao povremena potraživanja, u smislu odredaba člana 372. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, te da, stoga, nema mjesta za primjenu odredaba člana 279. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima u pogledu početka toka zakonske zatezne kamate na ta potraživanja. Također, Ustavni sud je istakao da predmetna novčana potraživanja dospijevaju tačno određenog datuma, nakon čega poslodavac pada u docnju, te da, stoga, plaća zakonsku zateznu kamatu od tog dana u skladu sa odredbama člana 277. Zakona o obligacionim odnosima.

22. S obzirom na to da se razlozi navedeni u Odluci broj AP 658/07 od 10. juna 2009. godine u cijelosti odnose i na ovu odluku, Ustavni sud je zbog istih razloga zaključio da je povrijeđeno apelanticino pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te da nije potrebno posebno razmatrati ostale apelanticine navode.

VIII. Zaključak

23. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je, zbog odluke Kantonalnog suda da apelantici na dosuđene iznose iz radnog odnosa dosudi zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja zahtjeva sudu primjenom odredaba člana 279. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima, povrijeđeno apelanticino pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

24. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

25. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-712/07 (S.H.Ć.) | Sudska praksa | Aktio