Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2126/07 (S. N.)

Odluka donesena 08. 09. 2009.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2126/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 2126/07, rješavajući apelaciju Sulejmana Nuhanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sulejmana Nuhanovića podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 023-0-P-06-000 507, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Sulejman Nuhanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kao zakonski zastupnik maloljetnog S.N., podnio je 18. jula 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku od strane Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 023-0-P-06-000 507.

2. Apelant je, kao zakonski zastupnik maloljetnog S.N. (u daljnjem tekstu: tužitelj), podnio 22. maja 2006. godine tužbu Općinskom sudu protiv Rešida Bašića (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete. U predmetnoj tužbi je navedeno da je usljed protivpravnog postupanja tuženog tužitelj zadobio povrede desne šake sa zgnječenjem dlana šake i višečlanim prelomom kostiju članaka svih prstiju šake, što je za posljedicu imalo hirurško odsijecanje prstiju desne šake, osim palca koji je ostao deformisan i sa smanjenom funkcijom. U predmetnoj tužbi je dalje navedeno da je, usljed zadobijenih povreda, kod tužitelja došlo do umanjenja opće životne aktivnosti, da je trpio dugotrajne i intenzivne bolove, kao i strah, da je postojala nesposobnost za pohađanje nastave, te da mu je bila potrebna tuđa njega i pomoć za obavljanje nekih životnih potreba. Također je navedeno da tužitelj podnio imovinskopravni zahtjev u krivičnom postupku koji se vodi protiv tuženog pred Općinskim sudom pod brojem 023-0-K-06-000 130, ali da predmetnu tužbu podnosi iz razloga što očekuje da će krivični sud uputiti tužitelja na parnicu u skladu sa svojom praksom.

3. Prema stanju spisa, u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda, Općinski sud nije donio odluku u predmetnom parničnom postupku.

4. Apelant se žali na povredu prava na «suđenje u razumnom roku» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je Općinski sud bio dužan donijeti odluku u predmetnom parničnom postupku u roku od šest mjeseci od dana podnošenja tužbe shodno relevantnim odredbama Zakona o parničnom postupku.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

2) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

7. Ustavni sud, prije svega, zapaža da je apelant 22. maja 2006. godine pokrenuo parnični postupak pred Općinskim sudom, a da je već 18. jula 2007. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu žaleći se na dužinu predmetnog parničnog postupka. Nadalje, iz spisa Općinskog suda broj 023-0-P-

06-000 507 proizlazi da je razlog za nepostupanje Općinskog suda po apelantovoj tužbi za naknadu štete, između ostalog, i taj što još uvijek nije okončan krivični postupak koji se vodi protiv tuženog pred Općinskim sudom pod brojem 023-0-K-06-000 130. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je odredbama člana 12. stav 3. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 53/06) propisano da je sud u parničnom postupku u pogledu postojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti učinitelja vezan za pravomoćnu presudu krivičnog suda kojom se optuženi oglašava krivim. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da period od godinu i dva mjeseca, koliko je proteklo od podnošenja tužbe do podnošenja apelacije, u okolnostima konkretnog slučaja ne predstavlja nerazumno dug period odlučivanja koji bi se eventualno mogao staviti na teret Općinskom sudu, te da u konkretnom slučaju postoje opravdani razlozi za nepostupanje Općinskog suda po predmetnoj tužbi. Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud zaključuje da činjenice u odnosu na koje je podnesena apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2126/07 (S. N.) | Sudska praksa | Aktio