Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-723/07 (H. H. i A. H.)
Odluka donesena 08. 09. 2009.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Dokazni postupak
- Krivični postupak
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-723/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 723/07, rješavajući apelaciju Hakije Hadžihafizović i Ajše Hadžihafizović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hakije Hadžihafizović i Ajše Hadžihafizović podnesena protiv presude Osnovnog suda u Gradišci broj K-153/04 od 20. decembra 2005. godine i presude Okružnog suda u Banja Luci broj 011-0-Kž-06-000 234 od 17. novembra 2006. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Hakija Hadžihafizović i Ajša Hadžihafizović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Gradiške, podnijeli su 26. februara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj K-153/04 od 20. decembra 2005. godine i presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Kž-06-000 234 od 17. novembra 2006. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj K-153/04 od 20. decembra 2005. godine apelanti su oglašeni krivim što su: «Kao supružnici zajedno po prethodnom dogovoru tokom 1999. i 2000. godine u Gradišci u ul. Partizanska broj 13.a na nekretnini označenoj kao Tekija broj 13.a k.č. 1234/1, nakon neuspjelog pokušaja rušenja kuće putem organa Opštine Gradiška, samovoljno srušili i uklonili jednu šupu zidanu, jednu šupu drvenu, te srušili kuću vlasništvo Hadžihafizović Nezire tako što su samostalno i angažovanjem drugih nepoznatih lica sistematski i kontinuirano rušili, odvalčili i bacali građevinski materijal od kojeg je kuća sagrađena, te na taj način oštetili oštećenu Hadžihafizović Neziru za ukupnu vrijednost od 22.063 KM, te su, dakle, uništili tuđu stvar i prouzrokovali štetu u iznosu koji prelazi 10.000 KM, čime su apelanti, kao saučesnici, učinili krivično djelo oštećenja tuđe stvar iz člana 239. stav 2. u vezi sa stavom 1. i u vezi sa članom 23. Krivičnog zakona Republike Srpske («Službeni glasnik» broj 22/00, u daljnjem tekstu KZ), te im je izrečena uslovna kazna u trajanju od po šest mjeseci koja se neće izvršiti ako u roku od dvije godine ne počine novo krivično djelo».
3. Iz obrazloženja navedene presude vidljivo da je zasnovana na brojnim dokazima izvedenim na glavnom pretresu u prisustvu apelanata i njihovog branitelja. Prema obrazloženju, sud je prihvatio kao istinite i vjerodostojne iskaze svjedoka Hadžihafizović Nazire, Obradović Cvijana i Obradović Ljubice, koji su potvrdili navode iz dispozitiva presude u pogledu radnji za koje su apelanti bili optuženi. Tokom postupka bila su provedena dva vještačenja radi utvrđivanja vrijednosti srušenih objekata kao i pomoćnih prostorija. Sud je prihvatio nalaz sudskog vještaka Zdjelar Bore, koji se temeljio na odredbama Pravilnika o načinu utvrđivanja tržišne vrijednosti nepokretnosti («Službeni glasnik RS» broj 15/94), kojim je utvrđeno da su apelanti učinili štetu na objektima u vlasništvu oštećene u iznosu od 20.884 KM.
4. Okružni sud je, presudom broj 011-0-Kž-06-000 234 od 17. novembra 2006. godine, odbio žalbu apelanata kao neosnovanu te potvrdio prvostepenu presudu Osnovnog suda. Iz obrazloženja drugostepene presude vidljivo je da je taj sud odgovorio na žalbene navode apelanata, te naglasio kako u konkretnom slučaju nije došlo do povreda procesnog zakona, da je činjenično stanje pravilno utvrđeno kao i da nije došlo do povrede KZ. U obrazloženju drugostepene presude navedeno je da je Osnovni sud dao razloge o svim činjenicama odlučnim za postojanje predmetnog krivičnog djela kao i krivične odgovornosti apelanata. Prema obrazloženju iz presude Okružnog suda, osnovano su bili prihvaćeni iskazi svjedoka kao i oštećene Hadžihafizović Nazire, Obradović Cvijana i Obradović Ljubice, jer su bili međusobno saglasni i nisu bili u suprotnosti sa drugim izvedenim dokazima, a tokom direktnog i unakrsnog ispitivanja ovi iskazi nisu ničim bili kompromitovani. Okružni sud je naglasio da su neosnovani žalbeni navodi da apelanti nisu učinili predmetno krivično djelo jer je Hadžihafizović Hakija, brat oštećene Hadžihafizović Nazire, suvlasnik u dijelu od po 1/6 na predmetnim nekretninama, a da se u parničnom postupku osporava pravo vlasništva oštećenoj na predmetnim nekretninama. S tim u vezi, Okružni sud je rekao da žalba gubi iz vida da učinilac predmetnog krivičnog djela može biti i suvlasnik kad uništava ili oštećuje zajedničku stvar, jer povređuje prava ostalih suvlasnika. Dio vlasničkog učešća na predmetnim nekretninama, za koji apelant smatra da mu pripada i zbog kojeg se vodi parnični postupak, čak i da ima osnova, u konkretnom slučaju, ne dovodi u pitanje postojanje ni jednog od bitnih elemenata predmetnog krivičnog djela zbog kojeg je apelant oglašen krivim zajedno sa svojom suprugom.
5. U apelaciji apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povrede navedenog prava apelanti vide u tome što Okružni sud nije udovoljio njihovom prijedlogu da se izvrši uvid u predmet u kojem se osporava pravo vlasništva Hadžihafizović Naziri na predmetnim nekretninama a koji se vodi pred Osnovnim sudom u Gradišci.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudencji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
8. Ustavni sud zapaža da se navodi apelanata u vezi sa kršenjem prava na pravično suđenje svode isključivo na njihovu tvrdnju da je do povrede ovog prava došlo iz razloga što Okružni sud nije prihvatio izvođenje dokaza koji su predložili, a koji se odnosio na uvid u sudski spis u postupku u kome se apelantici oporava pravo vlasništva nad predmetnim nekretninama. Ustavni sud smatra da je Okružni sud na uvjerljiv način obrazložio zašto odbija žalbeni prigovor apelanata koji se tiče oporavanja prava vlasništva oštećenoj na predmetnim nekretninama, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. S obzirom da u apelaciji nisu ponuđeni bilo kakvi validni argumenti koji bi učinili vjerovatnim da je došlo do kršenja nekog od elemenata prava na pravično suđenje zbog toga što je Okružni sud odbio da izvede navedeni dokaz koji su predložili apelanti, Ustavni sud smatra da apelanti nemaju «opravdan zahtjev» da tvrde da je došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović