Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2328/07 (A. O.)

Odluka donesena 08. 09. 2009.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Raskid ugovora
  • Prekid postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2328/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 2328/07, rješavajući apelaciju Adila Ordagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Adila Ordagića podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši, broj 023-0-P-08-000 381, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Adil Ordagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 14. augusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud), u predmetu broj, P: 023-0-P-08-

000 381. (ranije P: 69/2000).

2. Apelant je 11. februara 2000. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv „Agrokomerc“ d.o.o. Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: tuženi), radi raskida ugovora o trajnom ulogu broj 182. od 14. januara 1990. godine i ugovora o kreditu broj 63. od 13. aprila 1990. godine i povrata sredstava.

3. Općinski sud je od podnošenje tužbe apelanta do 31. oktobra 2002. godine, kada je rješenjem broj P: 69/2000 prekinuo postupak u ovoj pravnoj stvari, zakazao i održao pet ročišta (11. aprila 2001. godine, 21. maja 2001. godine, 10. septembra 2002. godine, 7. oktobra 2002. godine i 31. oktobra 2002. godine) na kojima je bio prisutan apelant. Na ročištu održanom 31. oktobra 2002. godine, kojem su prisustvovali i apelanta i tuženi Općinski sud je donio rješenje broj P: 69/2000, kojim je prekinuo postupak u ovoj pravnoj stvari do okončanja postupka revizije vlasničke strukture tuženog, koja je naložena Odlukom o prihvatljivosti i meritumu Doma za ljudska prava od 8. februara 2002. godine. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da na osnovu podataka kojim raspolaže nije mogao da riješi prethodno pitanje koje se odnosilo na to da li su uplaćeni trajni ulog i kredit od strane apelanta u korist tuženog pretvoreni u plaćene interne dionice tuženog. Budući da je navedeno pitanje trebalo biti predmet revizije vlasničke strukture Općinski sud je postupajući u skladu sa članom 197. stav 1. tačka

1. Zakona o parničnom postupku odlučio da sam ne rješava o predhodnom pitanju do okončanja postupka naložene revizije.

4. Apelant je 19. augusta 2008. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za nastavak postupka u predmetu P: 69/2000. U prijedlogu za nastavak postupka apelant je naveo da je okončana revizija vlasničke strukture tuženog čime je prestao razlog zbog kojeg je predmetni postupak prekinut,. nakon čega je Općinski sud predmetni spis zaveo pod novi broj 023-0-P-08-000 381 i dostavio postupajućem sudiji u rad.

5. Apelant se žali na nedonošenje odluke u razumnom roku u predmetnom sudskom postupku zbog čega mu je povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da je sud bio dužan po službenoj dužnosti nastaviti postupak, koji je prekinuo rješenjem od 31. oktobra 2002. godine, do okončanja postupka revizije tuženog, jer je revizija okončana i samim tim je otpao razlog zbog kojeg je prekinut predmetni postupak.

6. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je u smislu člana 199. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu:ZPP) predmetni postupak trebao nastaviti kada se pravomoćno završi postupak revizije. Međutim, kako je dalje navedeno u odgovoru, s obzirom da nije službeno obaviješten da je postupak okončan, predmetni spis je po pravomoćnosti rješenja o prekidu postupka od 30. novembra 2002. godine arhivirao i čekao da prijedlog za nastavak postupka podnesu stranke, u smislu člana 199. stav 3. ZPP-a. Apelant je prijedlog za nastavak postupka podnio 19. augusta 2008. godine, kada je predmet zaveden pod novim brojem 023-0-P-08-000 381 i dostavljen postupajućem sudiji u rad, koji zbog velikog broja zaduženih predmeta nije postupao po istom.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-

Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/) kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

9. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, apelikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-1, stav 38).

10. U odnosu na navode apelanta koji se odnose na dužinu trajanja postupka pred Općinskim sudom, apelant tvrdi da je njegovo pravo na pravično suđenje povrijeđeno nedonošenjem odluke u razumnom roku povodom tužbe radi raskida ugovora o trajnom ulogu i ugovora o kreditu. Razmatrajući navode apelacije Ustavni sud je izvršio uvid u predmet Općinskog suda broj broj 023-0-

P-08-000 381 u kojem je apelant podnio tužbu radi raskida ugovora sa tuženim o trajnom ulogu i ugovora o kreditu i utvrdio da predmetni postupak pred Općinskim sudom traje od podnošenja tužbe apelanta i da je još uvijek u toku.

11. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud kontinuirano postupao u ovom predmetu od podnošenja tužbe apelanta do 31. oktobra 2002. godine, kada je postupajući u skladu sa odredbama ZPP prekinuo postupak u ovoj pravnoj stvari zbog rješavanja prethodnog pitanja, odnosno zbog nemogućnosti rješavanja pitanja da li su uplaćeni trajni ulog i kredit od strane apelanta pretvoreni u plaćene interne dionice, a što je bilo predmet revizije vlasničke strukture tuženog naložene odlukom Doma za ljudska prava, od kojeg odgovora je zavisilo donošenje odluke o tužbenom zatjevu apelanta. Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju trajanje prekida postupka od pet godina i sedam mjeseci pred Općinskim sudom, je period potpune neaktivnosti suda. U takvim okolnostima, prilikom ocjene da li se radilo o periodu koji je trajao nerazumno dugo, Ustavni su je imao u vidu kako ponašanje apelanta kao i okolnosti koje je naveo Općinski sud u odgovoru na apelaciju, a tiču se razloga donošenja rješenja o prekidu postupka. U odnosu na ponašanje apelanta Ustavni sud cijeni da je sam apelant svojim ponašanjem doprinijeo da prekid postupka traje relativno dug period. Ovo iz razloga jer Ustavni sud zapaža da je apelant bio saglasan sa odlukom Općinskog suda da postupak prekine radi rješavanja prethodnog pitanja, budući da predmetno rješenje nije osporio podnošenjem žalbe, a prijedlog za nastavak predmetnog postupka je podnio ovom sudu tek 19. augusta 2008. godine, navodeći da je postupak revizije vlasničke strukture tuženog okončan, i da su stoga prestali razlozi zbog kojih je postupak prekinut.

12. Što se tiče ponašanja Općinskog suda Ustavni sud je cijenio objektivne okolnosti koje je Općinski sud naveo u odgovoru na apelaciju a tiču se donošenja rješenja o prekidu postupka, koje okolnosti su uticale na dužinu trajanja postupka, ističući da je postupajući u skladu sa osredbama ZPP odlučio da ne rješava o prethodnom pitanju jer se isto ticalo revizije vlasničke strukture tuženog, od koje je ovisilo rješavanje tužbenog zahtjeva apelanta. Postupak u konkretnoj pravnoj stvari sud je trebao nastaviti po okončanju postupka revizije, međutim s obzirom da nije imao službenih saznanja da je postupak revizije okončan Općinski sud je odlučio da postupak shodno odredbama ZPP-a, nastavi po prijedlogu stranaka, čim prestanu razlozi prekida.

13. Ustavni sud takođe zapaža da od podnošenja prijedloga apelanta za nastavak postupka 19. augusta 2008. godine, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle u periodu od jedanaest mjeseci Općinski sud osim što je predmetni spis zaveo pod novim brojem i dostavio postupajućem sudiji u rad, nije dalje postupao po istom zbog velikog broja zaduženih predmeta. S tim u vezi Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka (vidi Evroski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64. Izvještaji 1997.IV). Međutim, Ustavni sud smatra da period od jedanaest mjeseci od podnošenja prijedloga apelanta za nastavak postupka je period koji se može smatrati razumnim.

14. Prema tome, cijeneći prethodno izneseno, činjenicu da je Općinski sud od podnošenja tužbe apelanta do prekida postupka kontinuirano radio, ponašanje apelanta koji je svojim ponašanjem doprinijeo da period prekida postupka duže traje kao i objektivne okolnosti na koje je ukazao Općinski sud zbog čega je predmetni postupak prekinuo radi rješavanja prethodnog pitanja, Ustavni sud smatra da iako predmetni postupak ukupno traje devet godina i četiri mjeseca da se u konkretnom slučaju ne radi o kršenju prava apelanta na suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da apelat nema opravdan zahtjev u tom smislu.

15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2328/07 (A. O.) | Sudska praksa | Aktio