Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1096/07 (D. R.)
Odluka donesena 08. 09. 2009.
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1096/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1096/07, rješavajući apelaciju Dragana Regoje, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragana Regoje podnesena radi naknade materijalne i nematerijalne štete, zbog pretrpljenih psihičkih i fizičkih trauma tokom rata u Bosni i Hercegovini, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Dragan Regoja (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, podnio je 12. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) u ime svoga oca Vojno Regoja. U apelaciji se navodi da je Vojno Regoja prije rata u Bosni i Hercegovini živio sa svojom porodicom u selu Tarčin. Tokom rata, tačnije 11 juna 1992. godine, je prisilno odveden u logor «Silos» u Tarčinu, kojom prilikom je doživio «razna mučenja, glad, spavanje na betonu i razna psiho-fizička maltretiranja», da je razmijenjen 1. januara 1993. godine, te da je usljed boravka u logoru obolio i umro 10. aprila 2006. godine.
2. Zbog svega navedenog, apelant je podnio ovu apelaciju, kojom «tuži Federaciju Bosne i Hercegovine za nanesenu bol i patnju svoga oca, te da mu se prizna odšteta za pokojnog oca».
3. Apelant navodi da su u konkretnom slučaju povrijeđena njegova ustavna prava, i to, pravo da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo da ne bude držan u ropstvu ili potčinjenosti, ili na prisilnom ili obaveznom radu iz člana II/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 4. Evropske konvencije.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;»
5. U predmetnoj apelaciji apelant se obraća direktno Ustavnom sudu tražeći od istog da mu dodijeli naknadu materijalne i nematerijalne štete, zbog pretrpljenih psihičkih i fizičkih trauma tokom rata u Bosni i Hercegovini. S tim u vezi, naglašava se da prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud nije nadležan da odlučuje o zahtjevima za naknadu štete nastale usljed ratnih dejstava u Bosni i Hercegovini. Nadležnost, u predmetima radi naknade štete (materijalne ili nematerijalne) pripada redovnim sudovima, a ne Ustavnom sudu čije su nadležnosti precizno definirane članom VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine.
6. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
7. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović