Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-496/07 (A. K.)
Odluka donesena 08. 09. 2009.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-496/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 496/07, rješavajući apelaciju Amele Kurtović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Amele Kurtović podnesena zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj P-1428/01 radi naknade štete, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Amela Kurtović (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Sarajeva, koju zastupa Idriz Kamenica, advokat iz Sarajeva, podnijela je 29. januara 2007. godine prijavu Komisiji za ljudska prava pri Ustavnom sudu (u daljnjem tekstu: Komisija), žaleći se na dužinu trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj P-1428/01 radi naknade štete. Komisija je 30. januara 2007. godine apelantičinu prijavu, podnesenu Komisiji, proslijedila Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), koji ju je registrovao kao apelaciju pod gore navedenim brojem.
2. Apelantica je 24. juna 1995. godine u selu Vranići kod Goražda teško ranjena i u toku liječenja je imala više od 40 operacija, tako da je ostala invalid sa trajnim invaliditetom 80%. Tom prilikom poginule su joj majka, sestra i drugi članovi porodice. Apelantica je 16. juna 2001. godine podnijela tužbu Osnovnom sudu radi naknade štete protiv Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Osnovni sud je tužbu evidentirao pod brojem P-1428/01, a nakon toga nije preduzeo ni jednu radnju u predmetu. Apelantica je, nezadovoljna neprocesuiranjem tužbe, podnijela 1. novembra 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine. Ustavni sud je na sjednici održanoj 13. septembra 2005. godine donio Odluku o meritumu AP-994/04 («Službeni glasnik BiH», broj 4/06, odluka dostupna na www.ustavnisud.ba) u kojoj je zaključio da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantičino pravo na pristup sudu, imajući u vidu da u periodu od četiri godine Osnovni sud nije preduzeo nijednu radnju s ciljem procesuiranja tužbe, što predstavlja povredu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te naložio Osnovnom sudu da donose u što kraćem roku odluku u predmetu broj P-1428/01.
3. Postupajući po odluci Ustavnog suda od 13. septembra 2005. godine, Osnovni sud je 9. decembra 2005. godine, u smislu odredbe člana 5. Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 16. juna 1996. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 103/05; u daljnjem tekstu: Zakon o ostarivanju prava na naknadu), predmet ustupio Pravobranilaštvu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo).
4. Pravobranilaštvo je donijelo zaključak broj Un-63/06 od 11. decembra 2006. godine kojim je odbacilo zahtjev apelantice zbog nenadležnosti za postupanje, navodeći da predmetni Zakon o ostvarivanju prava na naknadu nije primijenjiv u pogledu apelantičinog zahtjeva i da Pravobranilaštvo nije nadležno za odlučivanje u njenom slučaju, te je spis vratilo Osnovnom sudu, kao stvarno nadležnom sudu za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.
5. Osnovni sud je donio presudu broj P-1428/01 od 16. avgusta 2007. godine kojom je djelimično usvojio tužbeni zahtjev apelantice, te obavezao Republiku Srpsku-Vladu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) da plati apelantici na ime naknade nematerijalne štete i to: na ime pretprpljenih fizičkih bolova iznos od 7.500,00 KM, na ime pretrpljenog straha iznos od 5.600,00 KM, na ime duševnih bolova zbog umanjenja opšte životne aktivnosti iznos od 15.000,00 KM, na ime duševnih bolova zbog naruženosti iznos od 4.000,00 KM, na ime duševnih bolova zbog gubitka majke iznos od 8.000,00 KM i na ime duševnih bolova zbog gubitka sestre iznos od 7.000,00 KM, što ukupno iznosi 47.100,00 KM, uz obračun zakonske kamate počev od 16. avgusta 2007. godine, kao dana presuđenja, do isplate, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 736,10 KM, a sve u roku od 30 dana po pravosnažnosti presude.
6. Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-08-
000 134 od 11. aprila 2008. godine usvojena je žalba tužene i prvostepena presuda Osnovnog suda od 16. avgusta 2007. godine preinačena u osporenom dosuđujućem dijelu tako što se zahtjevi apelantice za naknadu nematerijne štete, iz prethodnog stava odluke, odbijaju kao neosnovani, te je apelantica obavezana da naknadi tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 KM i to u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
7. Apelantica je izjavila reviziju protiv drugostepene presude Okružnog suda od 11. aprila 2008. godine, o kojoj Vrhovni sud Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) još nije odlučio.
8. Apelantica smatra da joj je postupanjem Osnovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;“
10. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
11. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, koji još nije donio odluku o reviziji.
12. Član 237. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05) glasi: «Član 237.
1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.
2) revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. 3) Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
13. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelantica ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužna na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović