Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1964/07 (V. G.)
Odluka donesena 08. 09. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1964/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP-1964/07, rješavajući apelaciju Violete Gojković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Violete Gojković podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Tuzla, broj 003-0-Gž-07-
000633 od 28. maja 2007. godine i rješenja Općinskog suda Tuzla, broj 032-0-I-06-015811 od 19. marta 2007. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Violeta Gojković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa Drago Reljić, advokat iz Tuzle, podnijela je 30. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda Tuzla (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 003-0-Gž-07-000633 od 28. maja 2007. godine i rješenja Općinskog suda Tuzla (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 032-0-I-06-015811 od 19. marta 2007. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 032-0-I-06-015811 od 19. marta 2007. godine odbačen je kao neuredan prijedlog za izvršenje koji je u ime apelantice podio njen punomoćnik. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je punomoćnik apelantice podnio prijedlog za izvršenje radi naplate novčanih potraživanja. Kao predmet i sredstvo izvršenja punomoćnik apelantice je naveo izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika Općine Tuzla i to pljenidbom i prenosom novčanih sredstava na račun punomoćnika apelantice. Općinski sud je zaključkom od 13. septembra 2006. godine naložio punomoćniku apelantice da dostavi punomoć kojom apelantica dozvoljava da se novčana sredstva koja potražuje isplate na transakcijski račun njenog punomoćnika. Punomoćnik apelantice se 20. septembra podneskom obratio sudu i naveo da prema članu 305. tačka 3. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP) advokatu kome je izdana punomoć za vođenje parnice nije potrebno posebno ovlaštenje da pokrene izvršni postupak i da od protivne strane primi dosuđene troškove postupka, jer takvo ovlaštenje proizilazi iz same punomoći. Općinski sud nije prihvatio navode punomoćnika apelantice jer su, kako sud navodi, ovlaštenja propisana u članu 305. ZPP-a procesno pravne prirode, a ne materijalno pravna ovlaštenja. Stav je Općinskog suda da se pod poduzimanjem posebnih radnji, propisanih članom 305. stav 1. tačka 2. ne može smatrati prijem novčanog potraživanja umjeto povjerioca, tim prije što je navedena odredba sadržana u ZPP-u, a ne u Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine kao posebnom zakonu kojim je uređen postupak izvršenja. U skladu s ovako utvrđenim činjeničnim stanjem, Općinski sud nije mogao udovoljiti navedenom prijedlogu pa je odlučio kao u dispozitivu rješenja.
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-07-000633 od 28. maja 2007. godine žalba koju je apelantica putem svog punomoćnika izjavila protiv rješenja Osnovnog suda broj 032-0-I-06-
015811 od 19. marta 2007. godine je odbijena kao neosnovana i prvostepeno rješenje je potvrđeno. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno utvrdio činjenično stanje i donio pravilnu odluku kada je prijedlog za izvšenje odbacio kao neuredan. Kantonalni sud je na temelju stanja u spisu utvrdio da je Općinski sud zaključkom od 13. septembra 2006. godine naložio punomoćniku apelantice da u roku od osam dana dostavi punomoć u kojoj ga apelantica ovlašćuje da može podnijeti prijedlog za prinudnu naplatu troškova parničkog postupka i da ta sredstva naplati na svoj transakcijski račun. Budući da punomoćnik apelanice takvo rješenje nije dostavio, Kantonalni sud je stava da je Općinski sud donio pravilnu odluku, i da su žalbeni navodi neosnovani, zbog čega je odlučio kao u dispozitivu rješenja.
4. Apelantica smatra da su osporenim rješenjima povrijeđena njena prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju apelantica je propustila postupiti po zaključku Općinskog suda od 13. septembra 2006. godine kojim je naložio punomoćniku apelantice da u roku od osam dana dostavi punomoć u kojoj ga apelantica ovlašćuje da može podnijeti prijedlog za prinudnu naplatu troškova parničkog postupka i da ta sredstva naplati na svoj transakcijski račun. Budući da apelantica takvu punomoć nije dostavila lišila je Općinski i Kantonalni sud mogućnosti da meritorno raspravljaju o njenom prijedlogu nego su prijedlog Općinskom sudu i žalba Kantonalnom sudu su odbačene iz procesnih razloga. U skladu sa stanjem u spisu Ustavni sud zaključuje da apelantica, nepostupanjem po zaključku Općinskog suda, nije efektivno iscrpila pravne lijekove, budući da prijedlog za izvršenje i žalba izjavljena protiv rješenja Općinskog suda nisu ispunjavali formalne uvjete tog pravnog lijeka. Samim tim apelantica nije došla do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović