Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1557/07 (E. P.)
Odluka donesena 08. 09. 2009.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1557/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1557/07, rješavajući apelaciju Enese Pouraslan, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Enese Pouraslan, podnesena zbog dužine trajanja postupka po prijedlogu za ponavljanje postupka u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši, broj P: 483/02, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Enesa Pouraslan (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Velike Kladuše, koju zastupa Milan Stokrp advokat iz Velike Kladuše, podnijela je 31. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka po prijedlogu za ponavljanje postupka u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P: 483/02.
2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu Huseina Delića (u daljnjem tekstu: tužitelj) protiv apelantice i ostalih tuženih, radi utvrđivanja vlasništva, Općinski sud je donio presudu, broj P: 483/02 od 27. decembra 2002. godine, kojom je usvojen tužbeni zahtjev i utvrđeno da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretninama bliže opisanim u dispozitivu presude. Tužitelj je na osnovu navedene pravosnažne presude izvršio uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama i upis posjeda u katastarskim evidencijama u svoje ime. Apelantica navodi da je zajedno sa pet drugih tuženih je za navedenu presudu i činjenice saznala 12. jula 2005. godine nakon čega su 19. jula 2005. godine podnijeli prijedlog za ponavljanje postupka u predmetu, broj P:483/02. Obzirom da Općinski sud do dana podnošenja apelacije nije odlučio o prijedlogu za ponavljanje postupka, apelantica se obratila Ustavnom sudu predmetnom apelacijom.
3. Ustavni sud je na osnovu člana 22. st. 1. Pravila Ustavnog suda od Općinskog suda zatražio 28. septembra 2007. godine i 24. marta 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a 4. juna 2009. godine od Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) da dostavi spis Općinskog suda, broj 023-0-P-06-000 257, na uvid. Općinski sud je 8. oktobra 2007. godine i 30. marta 2009. godine dostavio odgovor na apelaciju, dok je Kantonalni sud 12. juna 2009. godine dostavio traženi spis na uvid.
4. Uvidom u predmetni spis, kao i iz odgovora na apelaciju, proizilazi da je cjelokupni spis nakon podnošenja prijedloga za ponavljanje postupka dostavljen po žalbi 19. septembra 2005. godine Kantonalnom sudu nakon čega je 22. februara 2006. godine vraćen Općinskom sudu kada je evidentiran pod brojem 023-0-P-06-000 257. Općinski sud je odlučujući o predmetnom prijedlogu za ponavljanje postupka donio rješenje, broj 023-0-P-06-000 257 od 5. maja 2008. godine, kojim je dopustio ponavljanje postupka i ukinuo pravosnažnu presudu Općinskog suda, broj P: 483/02 od 27. decembra 2002. godine. Istim rješenjem odlučeno je da će se ročište za raspravljanje o glavnoj stvari odrediti po pravosnažnosti rješenja.
5. Protiv rješenja Općinskog suda, broj 023-0-P-06-000 257 od 5. maja 2008. godine, tuženi je 19. maja 2008. godine izjavio žalbu, koju je Općinski sud sa cjelokupnim spisom proslijedio Kantonalnom sudu na postupanje, o kojoj prema stanju spisa Kantonalni sud još nije odlučio.
6. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja postupka po prijedlogu za ponavljanje postupka povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
8. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u postupku po prijedlogu apelantice za ponavljanje predmetnog postupka odlučuje o građanskim pravima i obavezama apelantice.
9. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine dostupna na www.ustavnisud.ba ). Iz navedenog proizilazi da se u postupku po prijedlogu apelantice za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, koji još uvijek nije okončan, ne odlučuje o građanskim pravima i obavezama apelantice u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučuje o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom Općinskog suda broj P-483/02 od 27. decembra 2002. godine. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović