Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2444/07 («Sigma Co" Prijedor)
Odluka donesena 08. 09. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Predmeti (1)
AP-2444/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP-2444/07, rješavajući apelaciju «Sigma Co» Prijedor, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija “Sigma Co” Prijedor podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U-
797/04 od 25. jula 2007. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. «Sigma Co" Prijedor (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banja Luke, podnio je 27. augusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-797/04 od 25. jula 2007. godine.
2. Zaključkom Republičke uprave Carina, Carinarnica Novi Grad (u daljnjem tekstu: Carinarnica Novi Grad) broj 03/1-483-UP-77/2 od 23. februara 2004. godine na prijedlog Sektora za suzbijanje krijumčarenja, carinske istrage i obavještavanje Republičke uprave carina Banja Luka po službenoj dužnosti je pokrenut upravni postupak radi naknade manje obračunatih i naplaćenih uvoznih dadžbina za robu pobliže označenu u dispozitivu rješenja uvozno ocarinjene po Carinarnici Novi Grad od apelanta.
3. Rješenjem Carinarnice Novi Grad, broj 03/1-broj-483-UP-77/7 od 17. marta 2004. godine utvrđena je pravilna carinskaosnovica za robu označenu u dipozitivu rješenja i obavezan apelant da na ime manje obračunatih i naplaćenih carinskih dadžbina na žiro račun javnih prihoda uplati iznose označene u dispozitivu rješenja i Carinarnici Novi Grad dostavi dokaz o uplati.
4. Presudom Vrhovnog suda broj U-797/04 od 25. jula 2007. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba protiv rješenja Carinarnice Novi Grad, broj 03/1-broj-483-UP-77/7 od 17. marta 2004. godine. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je u upravnom postupku činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, da je na utvrđeno stanje pravilno primijenjen zakon pa u skladu s navedenim Vrhovni sud nije mogao udovoljiti apelantovom tužbenom zahtjevu.
5. Apelant smatra da su mu osporenom presudom povrijeđena prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. Umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu dopustivosti predmetnih apelacionih navoda, Ustavni sud se poziva na obrazloženje i razloge navedene u Odluci Ustavnog suda broj AP-
1121/08 od 17. septembra 2008. godine (dostupna i na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud je u navedenoj odluci utvrdio da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, osim u slučaju zloupotrebe prava. Ovo je naročito slučaj tamo gdje obaveza, koja je u naravi novčana, „potiče iz poreskog zakonodavstva ili je na drugi način dio normalnih građanskih obaveza u demokratskom društvu“. Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spada i obaveza plaćanja carinskih i drugih dažbina na uvezenu robu, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Ustavni sud je stava da postupak u kojem je apelant obavezan da plati carinske i druge uvozne dažbine, ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije pa slijedi da je apelacija ratione materiaeinkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud je u navedenoj odluci dalje naveo da, u principu, nije u njegovoj nadležnosti da ispituje ispravnost primjene pozitivno-pravnih propisa od strane upravnih organa i redovnih sudova, već da je to zadatak upravo tih organa vlasti i sudova. Osim toga, Ustavni sud je i ranije stao na stanovište da se apelant ne može pozivati na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukoliko je nametanje poreskih ili carinskih obaveza imalo osnovu u zakonu. Stoga, Ustavni sud zapaža da se konkretna apelacija tiče isključivo primjene carinskog zaknodavstva, pa se shodno tome apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović