Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2551/07 (M. F.)

Odluka donesena 08. 09. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Protek roka
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2551/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 2551/07, rješavajući apelaciju Mustafe Filipovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mustafe Filipovića, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-

758/04 od 17. augusta 2005. godine, rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske broj 05-050-01-592/04 od 7. juna 2004. godine i rješenja ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjek Banja Luka broj 05-050-02-02-4297/99 od 4. novembra 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mustafe Filipovića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Uvl-

74/05 od 27. juna 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Mustafa Filipović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Jasna Babić, advokat iz Banja Luke, podnio je 11. septembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Uvl-74/05 od 27. juna 2007. godine, presude Vrhovnog suda broj U-758/04 od 17. augusta 2005. godine, rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 05-050-01-592/04 od 7. juna 2004. godine i rješenja ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjek Banja Luka (u daljnjem tekstu: Odsjek) broj 05-050-02-02-4297/99 od 4. novembra 2003. godine.

2. Rješenjem Odsjeka broj 05-050-02-02-4297/99 od 12. januara 2000. godine, potvrđeno je da apelant ima pravo na povrat stana u posjed, te da privremenom korisniku Ž.Š. prestaje pravo korištenja stana koji se nalazi u Banja Luci, u ulici Carice Milice broj 19/3 (raniji naziv Sestara i braće Kapor broj 19/3). Međutim, rješenjem Ministarstva broj 05-050-01-233/00 od 9. marta 2000. godine, isto je poništeno i predmet upućen Odsjeku na ponovno rješavanje.

3. Rješenjem Odsjeka broj 05-050-02-02-4297/99 od 4. novembra 2003. godine koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva broj 05-050-01-592/04 od 7. juna 2004. godine, odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta za vraćanje predmetnog stana u posjed. U obrazloženju prvostepenog rješenja je, između ostalog, navedeno da apelant, u vrijeme smrti majke N.F, nosioca stanarskog prava na predmetnom stanu (koja je umrla 19.jula 1995. godine u Banja Luci), nije bio član njenog porodičnog domaćinstva u smislu odredbe člana 6. Zakona o stambenim odnosima («Službeni list SR BiH» br. 14/84, 12/87 i 36/89, «Službeni glasnik RS» br. 19/93, 12/99 i 31/99; u daljnjem tekstu: ZSO).

4. Presudom Vrhovnog suda broj U-758/04 od 17. augusta 2005. godine, odbijena je kao neosnovana tužba apelanta protiv rješenja Ministarstva broj 05-050-01-592/04 od 7. juna 2004. godine.

5. Apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje presude Vrhovnog suda broj U-758/04 od 17. augusta 2005. godine, koji je Vrhovni sud odbio kao neosnovan presudom broj Uvl-74/05 od 27. juna 2007. godine.

6. Apelant se žali da je u predmetnom postupku povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu zaštićeno članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9.Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;» (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

Dopustivost u odnosu na presudu Vrhovnog suda broj Uvl-74/05 od 27. juna 2007. godine

8. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Vrhovnog suda broj Uvl-74/05 od 27. juna 2007. godine kojom je odbijen kao neosnovan njegov prijedlog za vanredno preispitivanje presude Vrhovnog suda broj U-758/04 od 17. augusta 2005. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih postupaka, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o prijedlogu za vanredno preispitivanje presude Vrhovnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva ne tiče odlučivanja o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

Dopustivost u odnosu na presudu Vrhovnog suda broj U-758/04 od 17. augusta 2005. godine

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Vrhovnog suda broj U-758/04 od 17. augusta 2005. godine, s obzirom da je presuda Vrhovnog suda broj Uvl-74/05 od 27. juna 2007. godine, kojom je odbijen zahtjev apelanta za vanredno preispitvanje navedene presude Vrhovnog suda, donesena 27. juna 2007. godine. Apelant je, dakle, presudu Vrhovnog suda broj U-758/04 od 17. augusta 2005. godine primio prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 11. septembra 2007. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač.4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2551/07 (M. F.) | Sudska praksa | Aktio