Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2654/08 (S. M.)
Odluka donesena 08. 09. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
- Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Ispravka Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-2654/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 2654/08, rješavajući apelaciju Safeta Midžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Safeta Midžića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj Gž-869/04 od 27. maja 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Safet Midžić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Bihaća, koga zastupa Predrag Ibrahimpašić, advokat iz Bihaća, podnio je 30. avgusta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-869/04 od 27. maja 2008. godine.
2. Apelant je tužbom pokrenuo spor kod Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud), kojom je tražio od ovog suda da obaveže Federaciju Bosne i Hercegovine - Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno oslobodilačkog rata Sarajevo i Unsko-Sanski kanton - Ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno oslobodilačkog rata Bihać, kao tužene, da mu solidarno isplate, po osnovu neusklađenih primanja sa rastom prosječne plaće u Federaciji Bosne i Hercegovine za period od 1. juna 1996. godine do 31. jula 1998. godine, te na ime neisplaćenih invalidnina za period od 1. avgusta 1998. godine do 31. marta 1999. godine, iznos od 2.904,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i naknadu troškova parničnog postupka.
3. Presudom Općinskog suda broj P-348/02 od 8. decembra 2003. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta. Odlučujući po žalbi apelanta protiv prvostepene presude Općinskog suda broj, Kantonalni sud je donio osporeno rješenje broj Gž-869/04 od 27. maja 2008. godine, kojim je prvostepenu presudu ukinuo i tužbu apelanta odbacio zbog nenadležnosti za odlučivanje sudskih organa u apelantovom predmetu. U obrazloženju rješenja je navedeno da se potraživanja apelanta odnose na isplate po osnovu invalidnina i usklađivanja sa rastom prosječne plaće u Federaciji Bosne i Hercegovine, te da je Zakonom o pravima branilaca i njihovih porodica („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 33/04, 56/05 i 70/07; u daljnjem tekstu: Zakon) navedeno da se tim zakonom uređuju uslovi, način i postupak za ostvarivanje prava ratnih vojnih invalida i članova njihovih porodica, kojim su obuhvaćena i apelantova potraživanja. S tim u vezi, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, donoseći pobijanu presudu, zbog čega je odlučio kao u dispozitivu osporenog rješenja.
4. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem Kantonalnog suda broj Gž-869/04 od 27. maja 2008. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i čl. II tač.1, 2, 3. Međunarodnog pakta o građanskim pravima i slobodama.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju apelant se žali na rješenje Kantonalnog suda kojim je njegova tužba odbačena, jer je utvrđeno da je njegovo potraživanje u nadležnosti organa uprave, a da sudovi nisu nadležni za rješavanje pitanja isplate dospjelih a neisplaćenih invalidnina, odnosno za usklađivanje invalidnina sa rastom troškova života.
8. Ustavni sud je, u predmetu AP-1357/08, već odlučivao o istim činjeničnim i pravim pitanjima i donio je odluku u kojoj je zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu odbacio apelacije podnesene iz istih razloga kao i u predmetnom slučaju. Ustavni sud se, stoga, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, poziva na obrazloženje i razloge date u odluci broj AP-1357/08 od 26. februara 2009. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba).
9. Obrazloženje navedeno u odluci Ustavnog suda broj AP-1357/08 od 26. februara 2009. godine u cijelosti se odnosi i na ovu odluku. U citiranoj odluci je zaključeno da apelanti podnošenjem tužbe stvarno nenadležnom organu nisu djelotvorno iscrpili pravne lijekove, jer njihove tužbe nisu ispunjavale formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, zbog istih razloga Ustavni sud zaključuje da za meritorno razmatranje predmetne apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović