Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-540/07 («DOM-GRAD» d.o.o. Domaljevac)

Odluka donesena 08. 09. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-540/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 540/07, rješavajući apelaciju «DOM-GRAD» d.o.o., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «DOM-GRAD» d.o.o., podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Odžaku, broj 002-0-U-

06-000 067 od 15. decembra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. «DOM-GRAD» d.o.o. Domaljevac (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Željko Markić, vlasnik firme, podnio je 8. februara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 002-0-U-06-000 067 od 15. decembra 2006. godine.

2. Rješenjem Porezne uprave Kantonalnog ureda Orašje (u daljnjem tekstu: Porezna uprava), broj 10-2/01-15-1-262/05 od 28. decembra 2005. godine, apelantu je naloženo da izvrši uplatu dodatno utvrđenih poreznih obaveza u ukupnom iznosu od 81.949,21 KM u roku od 8 dana od dana prijema rješenja.

3. Protiv rješenja Porezne uprave, broj 10-2/01-15-1-262/05 od 28. decembra 2005. godine apelant je podnio žalbu Federalnom ministarstvu finansija Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) koje je rješenjem, broj 07-15-262/05 od 25. augusta 2006. godine odbilo žalbu kao neosnovanu.

4. Presudom Kantonalnog suda, broj 002-0-U-06-000 067 od 15. decembra 2006. godine, odbijena je tužba apelanta u upravnom sporu koji je pokrenuo protiv drugostepenog rješenja Ministarstva. Kantonalni sud je naveo da je u postupku pred upravnim organima pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje te pravilno primjenjeno materijalno pravo. Sud dalje navodi da apelant u tužbi osporava samo utvrđenu obavezu plaćanja poreza na promet građevinskih usluga za radove izvedene na području Brčko Distrikta, navodeći da je porez na te usluge već plaćen. Sud je zaključio da je tužbeni navod apelanta neosnovan navodeći odredbu člana 34. stav. 2. tačka 1. Zakona o porezu na pronet proizvoda i usluga («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 49/02), kojom je propisano da se porez na promet usluga plaća za usluge koje obave pravne osobe prema sjedištu pravne osobe, odnosno sjedištu poslovne jedinice koja je te usluge obavila.

5. Apelant smatra da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

7. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od

23. marta 2005. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog zakonodavstva, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelant obavezan da uplati poreske obaveze, osim u slučaju zloupotrebe prava, ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Dakle, kako se u konkretnom slučaju ne radi o «građanskim pravima ili obavezama» već o obavezama javnog karaktera, slijedi da su ovi navodi apelanata o povredi prava na pravičan postupak ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Apelant je, takođe, naveo da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

9. U vezi sa ovim žalbenim navodima apelanta, Ustavni sud podsjeća da je i ranije stao na stanovište da ne postoji povreda apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukoliko je nametanje poreskih obaveza imalo osnovu u zakonu, koji reguliše pitanja iz oblasti javnog prava, kao što je to i u konkretnom slučaju u kojem nije našao osnova za zloupotrebu prava (vidi Ustavni sud, odluka broj U-

27/01, od 28. septembra 2001. godine, tačka 29. objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 8/02 i mutatis mutandis odluke o dopustivosti, br. AP-669/03, od 17. marta 2004. godine i AP-285/03 od 23. jula 2004. godine). Shodno tome, i ovi apelantovi navodi se moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-540/07 («DOM-GRAD» d.o.o. Domaljevac) | Sudska praksa | Aktio