Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-54/08 (G. L.)

Odluka donesena 08. 09. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-54/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP-54/08, rješavajući apelaciju Gospe Ljubičić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gospe Ljubičić podnesena zbog neodlučivanja Komisije za implementaciju člana 143. Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine o njenoj žalbi podnesenoj radi ostvarivanja prava iz člana 143. Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Gospa Ljubičić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Boljanića, podnijela je 4. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neodlučivanja Komisije za implementaciju člana 143. Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Kantonalna komisija) o njenoj žalbi podnesenoj radi ostvarivanja prava iz člana

143. Zakona o radu Fedearcije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o radu). Apelantica je 23. jula 2008. godine poslala Ustavnom sudu požurnicu za rješavanje njenog predmeta.

2. Prema stanju spisa, apelantica je do izbijanja ratnih sukoba na prostoru Bosne i Hercegovine bila zaposlena u MP „Fortuna“ DD Gračanica, kojem je 27. januara 2000. godine podnijela zahtjev za uspostavljanje radnopravnog statusa u skladu sa članom 143. stav 2. Zakona o radu. S obzirom da nije dobila nikakav odgovor po tom zahtjevu, apelantica je podnijela zahtjev Kantonalnoj komisiji radi regulisanja svog radnopravnog statusa, ali po njenom zahtjevu nije odlučeno, iako je 19. septembra 2007. godine poslala urgenciju za rješavanje predmeta.

3. Apelantica smatra da postupak pred Kantonalnom komisijom traje nerazumno dugo, te se žali da joj je zbog dugotrajnosti tog postupka povrijeđeno pravo na odlučivanje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je postavila zahtjev za naknadu materijalne i nematerijalne štete zbog dugotrajnosti postupka.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelantica mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelantica odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelantica nije ispoštovala formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

6. Apelantica se žali na nepostupanje Kantonalne komisije povodom njenog zahtjeva za regulisanje radnopravnog statusa prema članu 143. Zakona o radu. Ustavni sud je u identičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji u svojoj Odluci broj AP 1829/07 (odluka o dopustivosti od 14. oktobra 2008. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) usvojio stav da apelanti nisu došli do konačnih odluka koje bi mogle biti predmet apelacionog ispitivanja s obzirom na to da nisu iskoristili raspoložive djelotvorne pravne lijekove u upravnom postupku. Ustavni sud se u citiranoj odluci pozvao na odredbe člana 20. stav 1. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine FBiH» broj 9/05) kojim je propisano da ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnom, propisom određenom kraćem roku donio rješenje o žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena. Nadalje, ukazano je na odredbe člana 20. stav 3. Zakona o upravnim sporovima koje propisuju da ako u upravnom postupku prvostepeni organ, protiv čijeg je akta dozvoljena žalba, nije u roku od 60 dana ili u propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo obratiti se zahtjevom drugostepenom organu. Ukazano je i da protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uslovima iz stava 1. ovog člana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku. Kako apelantica u predmetnoj apelaciji nije Ustavnom sudu dostavila argumente ili dokaze koji ukazuju na nedjelotvornost navedenih pravnih lijekova, Ustavni sud zaključuje da nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, te se apelacija ne može razmatrati.

7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelantica nije iscrpila pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-54/08 (G. L.) | Sudska praksa | Aktio