Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1022/09 (VRANICA BL» d.o.o. Banja Luka)

Odluka donesena 08. 09. 2009.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1022/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine,, u predmetu broj AP 1022/09, rješavajući apelaciju «VRANICA BL» d.o.o. Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «VRANICA BL» d.o.o. Banja Luka podnesena protiv rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj I-2297/04 od 10. juna 2009. godine i rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj I-4191/03 od 14. augusta 2007. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. «VRANICA BL» d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Marjana Kulenović, advokat iz Banje Luke, podnio je 1. aprila 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj I-2297/04 od 10. juna 2009. godine i rješenja Osnovnog suda, broj I-4191/03 od 14. augusta 2007. godine. Apelant je 15. aprila i 9. juna 2009. godine Ustavnmom sudu dostavio dopune apelacije. Istovremeno, u apelaciji, kao i naknadno u dopunama, apelant je zatražio da Ustavni sud donese odluku o privremenoj mjeri kojom bi se odložilo izvršenje pobijanih rješenja Osnovnog suda, do donošenja odluke po žalbi apelanta, odnosno, do donošenja odluke Ustavnog suda po apelaciji.

2. Odlukom Osnovnog suda udruženog rada Banja Luka broj Rs-145/84 od 26. decembra 1985. godine, koja je potvrđena odlukom Suda udruženog rada BiH broj Ž-1381/86 od 1. oktobra 1986. godine, naloženo je apelantu da Milanu Mirčiću dodjeli na korišćenje prvi slobodan dvosoban stan.

3. Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda, broj I-4191/03 od 18. septembra 2003. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Ž-06-

000472. 15. marta 2007. godine, naloženo je apelantu, kao izvršeniku, da Milanu Mirčiću (u daljnjem tekstu: tražiocu izvršenja) dodijeli dvosoban stan na korištenje, koji apelant bude nabavio, te je zaprijećeno apelantu i odgovornom licu izricanje novčane kazne u slučaju ne postupanja po ovom rješenju.

4. Rješenjem Osnovnog suda, broj I-4191/03 od 14. augusta 2007. godine, apelantu je izrečena novčana kazna u iznosu od 20.000,00 KM, dok je odgovornom licu u pravnom licu Milanu Plavšiću, direktoru apelanta, izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 KM. Dalje je određeno da ukoliko apelant i odgovorno lice apelanta u roku od 15 dana ne postupe po rješenju ovog suda, zaprijećuju im se novčane kazne u povećanom iznosu i to za apelanta u iznosu od 30.000,00 KM ,a za odgovorno lice u apelantu u iznosu od 4.000,00 KM, te naloženo poslovnoj banci da sa računa apelanta prenese iznos izrečene novčane kazne od 20.000,00 KM na račun Budžeta Republike Srpske, a blagajni apelanta da od plate odgovornog lica u apelantu prenese iznos izrečene novčane kazne od 3.000,00 KM na račun Budžeta Republike Srpske. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Osnovni sud, dopisom od 3. jula 2007. godine, pozvao apelanta da se izjasni da li je postupio po pravosnažnoj i izvršnoj presudi i ostavio mu rok od 15 dana od dana prijema pismena, te zaprijetio izricanjem novčane kazne. Kako apelant nije dostavio sudu nikakav odgovor, a protekao je ostavljeni rok, sud je izrekao novčanu kaznu u smislu člana 17., a u vezi sa članom 37. Zakona o izvršnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 59/03, 85/03, 64/05 i 118/07).

5. Rješenjem Osnovnog suda, broj I-2297/04 od 10. juna 2009. godine, odbijen je kao neosnovan prigovor apelanta izjavljen protiv rješenja Osnovnog suda, broj I-4191/03 od 14. augusta 2007. godine, i navedeno rješenje u cijelosti održano na snazi. Apelantu je izrečena novčana kazna u povećanom iznosu, i to za apelanta u iznosu od 30.000,00 KM, dok je odgovornom licu u pravnom licu Milanu Plavšiću, direktoru apelanta, u iznosu od 4.000,00 KM, uz nalaganje nadležnoj banci, odnosno blagajni apelanta da prenesu iznose izrečene novčane kazne na račun Budžeta Republike Srpske. Stavovima pet i šest izreke rješenja određeno je da je apelant dužan izvršiti obavezu shodno rješenju o izvršenju Osnovnog suda, broj I-4191/03 od 18. septembra 2003. godine, pod prijetnjom naplate izrečene novčane kazne u roku od 15 dana, te da se novčana kazna može izricati ako apelant ne postupi po ponovljenom nalogu suda i to u iznosu od 1.000,00 do 100.000,00 KM pravnom licu, i odgovornom licu u pravnom licu u iznosu od 500,00 do 5.000,00 KM.

6. Apelant je 29. juna 2009. godine izjavio žalbu i prigovor protiv rješenja Osnovnog suda, broj I-2297/04 od 10. juna 2009. godine, i postupak po istim je u toku.

7. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak i pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je izvršio obavezu tako što je kupio dovosoban stan i ponudio supruzi umrlog tražioca izvršenja zaključivanje ugovora o zakupu predmetnog stana, budući da prema postojećim zakonskim rješenjima više nema stanova u društvenoj svojini na kojima postoji pravo raspolaganja, niti postoji stanarsko pravo, te je presuda suda udruženog rada nepodobna za izvršenje, ali da je u cilju ispunjenja obaveze postupio prema važećim zakonskim rješenjima. Također ističe da mu jr nezakonito izrečena novčana kazna, bez prethodne odluke o prigovoru, te da ga izvršni sud nezakonito prisiljava na pravno nemoguće radnje.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;“

9. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

10. U konkretnom slučaju apelant je izjavio žalbu i prigovor protiv rješenja Osnovnog suda, broj I-2297/04 od 10. juna 2009. godine. Kako je postupak o predmetu apelacije u toku pred Osnovnim, odnosno, Okružnim sudom, slijedi da je apelacija preuranjena.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1022/09 (VRANICA BL» d.o.o. Banja Luka) | Sudska praksa | Aktio