Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1108/07 (M. R.)
Odluka donesena 08. 09. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1108/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine,, u predmetu broj AP 1108/07, rješavajući apelaciju Mišela Radoševića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mišela Radoševića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 012-0-Gž-06-
000 771 od 22. februara 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Mišel Radošević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa advokat Slobodan Perić, podnio je 16. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 012-0-Gž-06-000 771 od 22. februara 2007. godine.
2. Osnovni sud u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) donio je naredbu SPK-25/2003 od 14. aprila 2004. godine kojom je neređeno vraćanje predmeta apelantu, koji su mu oduzeti u toku krivičnog postupka po naredbi suda broj SPK-25/2003 od 8. septembra 2003. godine. U stavu 2. neredbe naloženo je Republičkoj direkciji za robne rezerve, kod kojih se predmeti nalaze na čuvanju, da odmah po prijemu naredbe predmete preda apelantu, o čemu je potrebno sastaviti zapisnik o primopredaji, koji je potrebno dostaviti sudu u roku od 3 dana. Iz obrazloženja naredbe proizlazi da je u krivičnom postupku koji je vođen protiv apelanta radi krivičnog djela nedozvoljene trgovine iz člana 281. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ) donijeta naredba o oduzimanju apelantu određenih predmeta za koje se sumnjalo da su pribavljeni izvršenjem krivičnog djela. Po prijedlogu apelanta, sud je utvrdio da je dalje zadržavanje oduzetih predmeta nepotrebno te je odlučio da predmete vrati apelantu.
3. Apelant je pokrenuo izvršni postupak pred Osnovnim sudom u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) protiv Direkcije robnih rezervi (u daljnjem tekstu: izvršenik). Apelant je tražio da sud odredi izvršenje predajom stvari apelantu na osnovu pravomoćne naredbe SPK-25/2003. Apelant je podneskom od 20. juna 2005. godine uredio prijedlog za izvršenje od 24. februara 2005. godne na način što je tražio da sud odredi izvršenje naplatom novčanog potraživanja sa računa izvršenika.
4. Osnovni sud je donio rješenje o dozvoli izvršenja I-1026 od 24. februara 2005. godine, odnosno 18. oktobra 2006. godine. Protiv ovog rješenja izvršenik je izjavio prigovor. Osnovni sud je donio rješenje I—1026/04 od 18. oktobra 2006. godine kojim je prigovor izvršenika odbijen kao neosnovan. U obrazloženju rješenja Osnovni sud se pozvao na odredbe člana 23. i 24. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) te je naveo da su izvršne isprave odluke sudova, a sudskom odlukom smatra se presuda, rješenje, te druge odluke donesene pred sudom. Nadalje, Osnovni sud je naveo da je članom 74. Zakona o krivičnom postupku propisano da sud u krivičnom postupku donosi odluke u formi presude, rješenja i naredbe. Osnovni sud je zaključio da je prigovor izvršenika, kojim je tvrdio da sudska naredba iz krivičnog postupka nije izvršna isprava, neosnovan. Nadalje, sud je zaključio da je apelant u roku podnio prijedlog iz člana 198. ZIP da se izvršenik obaveže na isplatu novčane vrijednosti umjesto ukradenih stvari, zbog čega je i ovaj prigovor odbio kao neosnovan.
5. Protiv rješenja Osnovnog suda izvršenik je izjavio žalbu. Okružni sud je donio rješenje 012-0-
Gž-06-000 771 od 22. februara 2007. godine kojim je uvažio žalbu izvršenika, prvostepeno rješenje ukinuo u dijelu u kojem je odlučeno da se prigovori izvršenika odbijaju i usvojio prigovore izvršenika izjavljene protiv rješenja Osnovnog suda broj I-1026/04 od 24. februara i 18. oktobra 2006. godine i postupak izvršenja obustavio. U obrazloženju rješenja Okružni sud je istakao da je žalba izvršenika osnovana. Okružni sud je naveo da iz spisa predmeta proizlazi da je Osnovni sud smatrao da naredba Osnovnog suda SPK-25/03 od 14. aprila predstavlja izvršnu ispravu u smislu 23. i 24. ZIP. Okružni sud je naveo da nije pravilan stav prvostepenog suda da naredba kojom se nalaže vraćanje privremeno oduzetih predmeta ranijem vlasniku (apelantu) predstavlja izvršnu ispravu. Okružni sud je istakao da, iako se u krivičnom postupku donose odluke i u vidu naredbe, takva naredba ne predstavlja izvršnu ispravu obzirom da nije izvršna isprava koja glasi na ostvarenje potraživanja u smislu člana 1. stav 1. ZIP. Osim toga, Okružni sud je naveo da je Krivičnim zakonom, u članu 92. stav 3. propisano da rješenja i naredbe koje se donose u krivičnom postupku izvršavaju organi koji su donijeli te naredbe. Takođe, Okružni sud je naveo da ZIP propisuje da se odredbe ovog zakona ne primjenjuju na postupke izvršenja propisane posebnim zakonom, pa prema tome, naredbe koje su donijete u krivičnom postupku nisu naredbe koje se izvršavaju po pravilima izvršnog postupka. Obzirom da je Okružni sud utvdio da naredba donesena u krivičnom ili predkrivičnom postupku ne predstavlja izvršnu ispravu koja je podobna za izvršenje, niti se takve odluke izvršavaju po odredbama izvršnog postupka, zaključio je da je prvostepeni sud pogriješio kada je predmetno izvršenje dozvolio na osnovu naredbe SPK-25/2003, zbog čega je Okružni sud žalbu uvažio i odlučio kao u dispozitivu.
6. Apelant se žali da mu je osporenim rješenjem Okružnog suda povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da je pogrešan stav Okružnog suda sa sudska naredba donijeta u krivičnom postupku nije izvršena isprava, te svojom ovakvom odlukom, kojom ukida provedene radnje, onemogućava apelanta da dođe do svoje imovine.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju apelant se žali da mu je odlukom Okružnog suda povrijeđeno pravo na imovinu, odnosno da je onemogućen da vrati svoju imovinu. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je apelant pokrenuo izvršni postupak radi povrata oduzetih stvari, odnosno naplate a po osnovu naredbe Osnovnog suda SPK-25/2003 koja je donijeta u krivičnom postupku protiv apelanta. Okružni sud je utvrdio da ova naredba ne predstavlja izvršnu ispravu u skladu sa odredbama ZIP. Ustavni sud primjećuje da je Zakonom o krivičnom postuku, u glavi XII, regulisano pitanje izvršenja pravosnažnih odluka donijetih u krivičnom postupku. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da je članom 92. stav 3. regulisano da „rješenja i naredbe, ako nije drugačije određeno izvršavaju organi koji su donijeli te odluke“. Obzirom da je sud u krivičnom postupku donio naredbu kojom je naložio vraćanje stvari apelantu, apelant se trebao obratiti sudu koji je donio naredbu da ga obavijesti da nije postupljeno po naredbi suda. Dakle, Ustavni sud primjećuje da izvršni postupak koji je apelant pokrenuo nije bio efikasan postupak radi ostvarenja njegovih prava, odnosno povrata stvari. Prema tome, obzirom da se apelant nije obratio organu koji je naredbu donio, odnosno sudu koji je rješavao u krivičnom postupku, a koji je nadaležan da postupi u njegovom slučaju, nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, pa se apelacija ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović