Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1162/08 (Una banka d.d. Bihać)

Odluka donesena 08. 09. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1162/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1162/08, rješavajući apelaciju Une banke d.d. Bihać, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Une banke d.d. Bihać podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj 001-0-U-

07-000 297 od 8. februara 2008. godine, rješenja Federalne uprave za inspekcijske poslove, broj UP-II/05-06-20-354/07 od 7. januara 2008. godine, rješenja Federalne uprave za inspekcijske poslove, UP-II/06-

20-269/07 od 24. septembra 2007. godine i rješenja Federalne uprave za inspekcijske poslove, broj UP-II/06-20-269/07 od 2. augusta 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Una banka d.d. Bihać sa sjedištem u Bihaću (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ferid Mujagić, advokat iz Bihaća, podnio je 14. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 001-0-U-07-000 297 od 8. februara 2008. godine, rješenja Federalne uprave za inspekcijske poslove (u daljnjem tekstu: Federalna uprava), broj UP-II/05-06-20-354/07 od 7. januara 2008. godine, rješenja Federalne uprave, UP-II/06-20-269/07 od 24. septembra 2007. godine, i rješenja Federalne uprave, broj UP-II/06-20-269/07 od 2. augusta 2007. godine.

2. Rješenjem Kantonalne uprave za inspekcijske poslove Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalna uprava), broj 18/2-20-2488-2/07 TS od 24. jula 2007. godine, zabranjeno je firmi «VELEPRODAJNI CENTAR» d.o.o. Sarajevo obavljanje trgovinske djelatnosti u prodajnom centru u ulici Bosanska 21, Bihać, kojeg je ranije koristio «VF KOMERC» d.o.o. Sarajevo, te je određeno da je ova zabrana privremena, a traje do pribavljanja rješenja nadležnog organa, kojim se utvrđuje da poslovni prostor udovoljava tehničkim i drugim uslovima za obavaljanje te djelatnosti.

3. Rješenjem Federalne uprave, broj UP-II/06-20-269/07 od 2. augusta 2007. godine, uvažena je žalba «VELEPRODAJNI CENTAR» d.o.o. Sarajevo, poništeno rješenje Kantonalne uprave, broj 18/2-20-2488-2/07 TS od 24. jula 2007. godine, i dalji postupak u tom slučaju obustavljen.

4. Presudom Kantonalnog suda, broj 001-0-U-07-000 297 od 8. februara 2008. godine, odbijena je kao neosnovana apelantova tužba izjavljena protiv rješenja Federalne uprave, broj UP-II/06-20-

269/07 od 2. augusta 2007. godine. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je, ocjenjujući sve priložene dokaze u spisu, prvostepeni organ pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, te da je akt Federalne uprave pravilan, jer je na nesumnjiv način utvrđeno da je podnositelj zahtjeva ispunjavao sve propisane uvjete za dobijanje rješenja o ispunjavanju tehničkih i drugih uvjeta za obavljanje djelatnosti predviđenih odredbama člana 55. Zakona o trgovini («Službene novine FBiH» broj 64/04). Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni organ pogrešno zaključio da priloženi dokazi o pravu vlasništva, odnosno o pravu korištenja predmetnog poslovnog prostora nisu prihvatljivi za taj organ, jer se apelant još uvijek vodi kao zemljišni-knjižni vlasnik navedenih nekretnina.

5. Kantonalni sud je naveo da je, uvidom u predmetni spis, utvrđeno da je poduzeće «Veleprodajni centar» d.o.o. Sarajevo prvostepenom organu dostavio rješenje o upisu subjekta u sudski registar - podružnice Društva u Bihaću broj 065-0-Reg-07-00l 732 od 3. jula 2007.godine, što je konstatovano zapisnikom od 19. jula 2007.godine, te da su isti prvostepenom organu podnijeli zahtjev za utvrđivanje tehničkih i drugih uvjeta za obavljanje djelatnosti trgovine na veliko i malo uz dostavu sve potrebne dokumentacije, između ostalog prepis posjedovnog lista broj 04/2-30-9999, rješenje Općinskog načelnika broj 04/1-31-17-41, rješenje Vlade FBiH, dopunsko rješenje broj 04/1-

31-17-5112, te izjašnjenje na zapisnik "Beograd-kom" d.o.o. Banja Luka. Kantonalni sud je naveo da je iz dokaza u spisu utvrđeno da preduzeće «Veleprodajni centar» d.o.o. Sarajevo ima zaključen ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora sa poduzećem «Beograd-kom» d.o.o. Banja Luka, koje je upisano kao posjednik na predmetnim nekretninama u P.l. broj 517 za Općinu Bihać – grad. Kantonalni sud je dalje naveo da je po zahtjevu RK «Beograd» u skladu sa Sporazumom o sukcesiji od 2. juna 2004.godine, te sa Odlukom o sprovođenju Aneksa «G» Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji BiH («Službeni glasnik BiH» broj 2/04), općina Bihać, Općinski načelnik, Služba imovinsko-pravnih poslova i katastra nekretnina donijela rješenje, broj 04/1-31-17-41 od 20. februara 2006.godine, kojim je utvrđeno postojanje prava na imovinu RK «Beograd», u koju u konkretnom slučaju spada i predmetni poslovni prostor, te je isto rješenje potvrđeno od strane Vlade FBiH, broj 355/06 od 22. juna 2006.godine. Kantonalni sud je dalje naveo da kako je u navedenim rješenjima ispuštena odredba na temelju koje bi zemljišna knjiga izvršila upis prava vlasništva u korist RK «Beograd»iz Beograda, doneseno je dopunsko rješenje od istog organa, pod brojem 04/1-31-17-5112 od 21. decembra 2006.godine, kojim je naloženo Zemljišno-knjižnom uredu da izvrši upis prava vlasništva na RK «Beograd» sa dijelom 1/1. Kantonalni sud je naveo da kako je evidentno da je Aneksom "G" Sporazuma o pitanjima sukcesije (član 2. stav I. tačka d.) propisano da svaki tobožnji prenos prava na nepokretnu ili pokretnu imovinu, učinjen nakon 31. decembra 1990. godine i zaključen pod prisilom ili u suprotnosti sa podstavom «a» ovog člana, bit će bespredmetan i nevažeći, to je rješenje Općine Bihać od 24. jula 1997. godine na osnovu kojeg je u zemljišnoknjižnoj evidenciji upisano vlasništvo apelanta na predmetnom poslovnom prostoru poništeno kao i sve pravne posljedice koje je isto proizvelo. Iz tih razloga, Kantonalni sud je smatrao neosnovanim navode apelanta i prvostepenog organa da se oni vode kao zemljišno-knjižni vlasnici, jer propust nadležnog organa zbog nepostupanja po dopunskom rješenju, ne može ići na štetu poduzeća d.o.o. «Veleprodajni centar» Sarajevo, niti dati pravo apelantu koje mu ne pripada. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, Kantonalni sud je zauzeo stav da je tuženi organ pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na isto pravilno primijenio materijalno-pravne propise, a da nisu ni povrijeđene odredbe Zakona o upravnom postupku FBiH («Službene novine FBiH» br. 2/98 i 48/99).

6. Rješenjem Federalne uprave, UP-II/06-20-269/07 od 24. septembra 2007. godine, odbijen je apelantov prijedlog za obnovu postupka koji je okončan rješenjem ovog organa, broj UP-II/06-20-

269/07 od 2. augusta 2007. godine.

7. Rješenjem Kantonalne uprave, broj 18/3-20-435-UP-1/07.VT od 4. decembra 2007. godine, zabranjeno je firmi «VELEPRODAJNI CENTAR» d.o.o. Sarajevo obavljanje djelatnosti trgovine na malo prehrambenim i neprehrambenim artiklima, koja se obavlja u poslovnom prostoru u ulici Bosanska 21, Bihać, zbog toga što ne posjeduje rješenje nadležnog općinskog organa o ispunjavanju minimalno tehničkih i drugih uslova propisanim Zakonom za obavljanje navedene djelatnosti, te je određeno da će ova zabrana trajati do otklanjanja nedostataka.

8. Rješenjem Federalne uprave, broj UP-II/05-06-20-354/07 od 7. januara 2008. godine, uvažena je žalba «VELEPRODAJNI CENTAR» d.o.o. Sarajevo, poništeno rješenje Kantonalne uprave, broj 18/3-20-435-UP-1/07.VT od 4. decembra 2007. godine, i dalji postupak obustavljen. U obrazloženju rješenja Federalna uprava je navela da kako je u istoj upravnoj stvari već jednom poništeno rješenje prvostepenog organa, a u vezi navedenog vodi se upravni spor pred Kantonalnim sudom, to je odlučeno kao u dispozitivu.

9. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), jer smatra da je firmi «VELEPRODAJNI CENTAR» d.o.o. Sarajevo omogućeno protivpravno korištenje nekretnine u vlasništvu apelanta, kao i njeno korištenje i plodouživanje.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

11. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s ovim navodima, Ustavni sud mora prvo ispitati da li je član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju primjenjljiv u konkretnom slučaju. U tom pravcu, Ustavni sud ukazuje na konzistentnu praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i vlastitu jurisprudenciju, prema kojoj «imovina» u smislu člana 1. Protkola broj 1 uz Evropsku konvenciju može biti ili «postojeća imovina» ili «dobra» uključujući i potraživanja u odnosu na koja lice ima bar «legitimno očekivanje» da će ih realizovati (vidi, Evropski sud, Peter Gratzinger i Eva Gratzingerova protiv Češke Republike , Odluka o dopustivosti od 10. jula 2002. godine, aplikacija broj 39794/98, stav 69).

12. U konkretnom slučaju predmetni postupak se tiče inspekcijskog nadzora o ispunjenosti zakonskih uslova za obavljanje trgovinske djelatnosti firme «VELEPRODAJNI CENTAR» d.o.o. Sarajevo u poslovnom prostoru za koje apelant smatra da je njegovo vlasništvo.

13. U vezi sa tim, Ustavni sud primjećuje da je u predmetnom postupku utvrđeno da je predmetni poslovni prostor vlasništvo RK "Beograd" iz Beograda, te da je firma «VELEPRODAJNI CENTAR» d.o.o. Sarajevo, koja je u posjedu istih, zaključila ugovor o zakupu s poduzećem «Beograd-kom» d.o.o Banja Luka, koje je upisano kao posjednik na predmetnoj nekretnini. Dakle, kako apelant nije ni vlasnik, niti posjednik predmetnog poslovnog prostora, koji je bio predmet postupka, Ustavni sud zaključuje da apelant nema konstituisano imovinsko pravo u smislu člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju na predmetnoj nekretnini. Budući da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o imovini apelanta u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1162/08 (Una banka d.d. Bihać) | Sudska praksa | Aktio