Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1198/07 (S. N.)

Odluka donesena 08. 09. 2009.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1198/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1198/07, rješavajući apelaciju Sulejmana Nanića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sulejmana Nanića podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj P-

268/03 od 12. jula 2006. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Sulejman Nanić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bužima, podnio je 23. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) povodom tužbe radi diobe posjeda nekretnina koja je registrirana pod brojem P-804/97.

2. Iz stanja spisa predmeta, proizilazi da je Fatima Muzaferović ud. Nanić, apelantova prednica, 5. oktobra 1988. godine podnijela tužbu, radi diobe posjeda nekretnina, protiv Ibrahima Muzaferovića, Hamdije Muzaferovića i Huseina Muzaferovića (u daljnjem tekstu: tuženi), Općinskom sudu, koji je rješenjem broj P-804/97 od 22. augusta 2001. godine dozvolio fizičku diobu nekretnina kao sunasljedničke zajednice, a na način pobliže opisan u izreci rješenja, te da troškove postupka u iznosu od 560,00 KM snose same stranke srazmjerno svojim nasljenim dijelovima.

3. Kantonalni sud u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je odlučujući o žalbi apelanta i tuženih, donio rješenje broj Gž. 422/02 od 30. maja 2003. godine, kojim je žalbe uvažio, pobijano rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju rješenja je navedeno da je pobijana odluka nerazumljiva, te da se ista ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 336. stav 2. tačka 13. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).

4. Općinski sud je donio rješenje broj P-268/03 od 12. jula 2006. godine kojim je vratio na dopunu i ispravku apelantovu tužbu od 5. oktobra 1988. godine. U rješenju je navedeno da apelant treba da navede i dostavi osnov za nadležnost suda, pravni osnov tužbenog zahtjeva, određeni tužbeni zahtjev i vrijednost spora predmeta u valuti KM. Općinski sud do donošenja ove odluke nije odlučio o apelantovoj tužbi u predmetnom slučaju.

5. Apelant se nije direktno pozvao na povrede njegovih prava zaštićenim Ustavom Bosne i Hercegovine odnosno Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), ali iz dokumentacije priložene u spisu i iz navoda apelacije proizlazi da ukazuje na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u dalnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog nedonošenja odluke Općinskog suda u predmetu broj P-804/97, a povodom tužbe radi diobe posjeda nekretnina.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;“

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Općinskim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1198/07 (S. N.) | Sudska praksa | Aktio