Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1348/09 (Š. D.)
Odluka donesena 08. 09. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1348/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine,, u predmetu broj AP 1348/09, rješavajući apelaciju Šukrije Dupčanina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Šukrije Dupčanina podnesena protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 097-0-Gž-08-001025 od 15. januara 2009. godine i rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 096-
0-I-08-003732 od 8. februara 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Šukrija Dupčanin (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, podnio je 30. aprila 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 097-
0-Gž-08-001025 od 15. januara 2009. godine i rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 096-0-I-08-003732 od 8. februara 2008. godine. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi se zabranilo izvršenje rješenja Apelacionog suda broj 097-0-Gž-08-001025 od 15. januara 2009. godine i broj 097-0-Gž-08-000780 od 22. decembra 2008. godine do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po apelaciji.
2. Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) je podnio prijedlog za dozvolu izvršenja protiv apealnta, a na osnovu vjerodostojnih isprava i to ovjerenog i potpisanog izvoda iz poslovnih knjiga, po osnovu kojih je apelant obavezan da tražiocu izvršenja na ime duga za utrošenu vodu isplati iznos od 832,70 KM sa pripadajućom zateznom kamatom. Odlučujući o prijedogu tražioca izvršenja, Osnovni sud je donio rješenje o izvršenju broj 096-0-I-08-003732 od 8. februara 2008. godine, kojim je usvojio prijedlog tražioca izvršenja radi naplate duga u iznosu od 832,70 KM.
3. Odlučujući o prigovoru apelanta, izjavljenom protiv rješenja Osnovnog suda broj 096-0-I-08-
003732 od 8. februara 2008. godine, Apelacioni sud je donio rješenje ) broj 097-0-Gž-08-001025 od 15. januara 2009. godine, kojim je odbacio prigovor apelanta. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant, suprotno odredbi člana 49. Zakona o izvršnom postupku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Brčko distrikta BiH» bro. 8/00, 1/01 i 8/03; u daljnjem tekstu: ZIP BD BiH), protiv navedenog rješenja o izvršenju uložio neobrazložen prigovor (ne ističući razloge nepravilnosti tog rješenja), pa je Apelacioni sud isti odbacio shodno članu 49. stav 3. ZIP BD BiH.
4. Apelant smatra da mu je odlukama Osnovnog i Apelacionog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U vezi sa navedenim, Ustavni sud zapaža da je članom 49. stav 1. ZIP BD BiH propisano da će izvršenik u prigovoru protiv rješenja o izvršenju na osnovu vjerodostojne isprave odrediti u kom dijelu pobija to rješenje i da prigovor mora biti obrazložen, kao i da se stavom 3. istog člana propisuje da će sud odbaciti neobrazložen progovor. S obzirom da je apelant kao izvršenik u prigovoru protiv rješenja Osnovnog suda broj 096-0-I-08-003732 od 8. februara 2008. godine, koje je određeno protiv njega na osnovu vjerodostojne isprave, samo naveo da predlaže da se «rješenje stavi van snage i provede parnični postupak», te da «[apelant] nije dužan tražbinu koja mu se stavlja na teret». Apelacioni sud je njegov prigovor odbacio kao neobrazložen, shodno citiranom članu ZIP BD BiH. Propust apelanta da postupi shodno navedenom članu ZIP BD BiH, što je Apelacioni sud i obrazložio u pobijanom rješenju, imalo je za posljedicu to da su svi daljnji pravni lijekovi bili neefektivni, jer se nadležni organi nisu upuštali u meritum samog prigovora, nego su se samo bavili pitanjem da li su ispunjeni formalni uslovi za postupanje po prigovoru. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović