Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1558/08 (T. M.)

Odluka donesena 08. 09. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1558/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1558/08, rješavajući apelaciju Tomislava Mišića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tomislava Mišića podnesena zbog nemogućnosti povrata u posjed teretnog motornog vozila oduzetog od strane Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske-Stanica javne bezbjednosti Prijedor, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Tomislav Mišić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Banja Luke, koga zastupa Dane Končar, advokat iz Banja Luke, podnio je 27. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nemogućnosti povrata u posjed teretnog motornog vozila „Fiat-Ducato“ 2.5 TDI, reg. oznaka 525-M-484, oduzetog 15. jula 2004. godine od strane Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske-Stanica javne bezbjednosti Prijedor (u daljnjem tekstu: SJB Prijedor).

2. Rješenjem Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) 077-0-KPP-07-000-

168 od 7. marta 2008. godine odbačen je zbog nenadležnosti suda zahtjev apelanta od 5. jula 2007. godine za vraćanje u posjed predmetnog vozila. U obrazloženju je navedeno da je predmetno vozilo oduzeto apelantu 15. jula 2004. godine od strane pripadnika SJB Prijedor, te da isto nije oduzeto u svrhu vođenja krivičnog postupka, niti po naredbi ovog suda. U vezi s naprijed navedenim, Osnovni sud je odlučio da nema nadležnost za postupanje u ovom predmetu po apelantovom zahtjevu u smislu odredbi člana 34. Zakona o krivičnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 50/03, 111/04 i 115/04; u daljnjem tekstu: ZKP).

3. Rješenjem Osnovnog suda broj 077-0-KV-08-000-035 od 1. aprila 2008. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta podnesena protiv rješenja ovog suda od 7. marta 2008. godine. U obrazloženju je navedeno da je predmetno vozilo oduzeto od strane SJB Prijedor iz razloga što se isto nalazilo na potragama Interpola i vodilo se kao ukradeno vozilo u Republici Sloveniji, te da je apelant dobrovoljno predao radnicima Policijske stanice za bezbjednost saobraćaja Prijedor predmetno vozilo, koji su isto vratili stvarnom vlasniku u Republici Sloveniji. Imajući u vidu naprijed navedeno, Osnovni sud je ponovio i potvrdio stav iz obrazloženja prvostepenog rješenja u smislu da predmetno vozilo nije apelantu oduzeto u svrhu vođenja krivičnog postupka, niti je isto oduzeto po naredbi nadležnog tužilaštva i ovog suda, te je ovaj sud odlučio kao u dispozitivu rješenja u smislu odredbe člana 133. stav 3. ZKP-a.

4. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju na način da mu predmetno vozilo nakon oduzimanja od strane pripadnika SJB Prijedor nikada nije vraćeno u posjed u smislu odredbe člana 130. ZKP-a, osporavajući pritom i rješenje Osnovnog suda broj 077-0-KV-08-000-035 od 1. aprila 2008. godine. U tom smislu, povredu ustavnih prava vidi u nepoštivanju odredbe člana 130. ZKP-a od strane pripadnika SJB Prijedor, koji su prema mišljenju apelanta bili dužni da mu vrate privremeno oduzeto vozilo, s obzirom da protiv apelanta nije pokrenut krivični postupak pred Osnovnim sudom. Nadalje, apelant smatra da mu, kao savjesnom imaocu predmetnog vozila, pripada pravo na naknadu tržišne protivrijednosti koju je predmetno vozilo imalo sa danom njegovog oduzimanja, ukoliko povrat u posjed predmetnog vozila ne bi bio moguć.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Ustavni sud zapaža da se suština apelantovih navoda, iako formalno u apelaciji osporava i rješenje Osnovnog suda broj 077-0-KV-08-000-035 od 1. aprila 2008. godine kojim se njegov zahtjev odbacuje zbog nenadležnosti ovog suda, odnosi na nemogućnost da ostvari povrat u posjed predmetnog teretnog vozila, oduzetog od strane pripadnika SJB Prijedor 15. jula 2004. godine, odnosno da mu se naknadi protivrijednost istog.

8. Pobijanim rješenjem Osnovnog suda odbačen je zahtjev za povrat u posjed predmetnog vozila zbog nenadležnosti krivičnog suda, jer predmetno vozilo nije oduzeto radi vođenja krivičnog postupka, nego po Interpolovoj potjernici u policijskoj proceduri. Ustavni sud smatra da se apelant prije obraćanja Ustavnom sudu morao obratititi zahtjevom upravnom organu (SJB Prijedor) za povrat predmetnog vozila u posjed, odnosno pokrenuti tužbom pred nadležnim parničnim sudom postupak radi zaštite svojih vlasničkih prava ili radi naknade štete koju trpi zbog oduzimanja vozila. Kako se apelant nije obratio nadležnom upravnom, odnosno sudskom organu, niti je uspio da opravda ovaj svoj propust, nego se direktno obratio Ustavnom sudu, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, a apelant nije dokazao da se radi o neefektivnim domaćim pravnim lijekovima, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1558/08 (T. M.) | Sudska praksa | Aktio