Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2003/08 (R. S.)

Odluka donesena 08. 09. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2003/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 2003/08, rješavajući apelaciju Radivoja Simovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radivoja Simovića, podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj 014-0-U-06-000 137 od 30. maja 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Radivoje Simović (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 3. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 014-0-U-06-000 137 od 30. maja 2008. godine. Budući da apelacija nije ispunjavala uslove iz člana 19. stav 2. Pravila Ustavnog suda, od apelanta je zatraženo da apelaciju dopuni. Apelant je dopunio apelaciju 22. avgusta 2008. godine. Ustavni sud je pismenim putem, tražio od apelanta dopunu apelacije, u smislu dostave podataka. Apelant je dopunio apelaciju podneskom od 10. juna 2009. godine.

2. Presudom Okružnog suda, broj 014-0-U-06-000 137 od 20. marta 2008. godine, odbačena je kao neblagovremena tužba apelanta protiv naredbe Ministarstva odbrane Republike Srpske, broj 8- 1-01-95 od 6. maja 2004. godine, kojom tužitelju prestaje vojna služba i rješenja VP Pale 7061, broj 03-4/83 od 13. maja 2004. godine kojim se apelant razrješava dužnosti sa danom 31. maj 2004. godine. Ispitujući blagovremenost tužbe u smislu člana 29. Zakona o upravnim sporovima («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 109/05) (u daljnjem tekstu: ZUS), Okružni sud je našao da je apelant pokrenuo upravni spor 10. maja 2005. godine, odnosno nakon proteka roka od 30 dana od prijema osporenih akata, čime je tužba neblagovremena.

3. Protiv presude Okružnog suda, broj 014-0-U-06-000 137 od 20. marta 2008. godine, apelant je Vrhovnom sudu Republike Srpske izjavio reviziju. Postupajući po izjavljenoj reviziji Okružni sud, u upravnom sporu, donio je 30. maja 2008. godine rješenje broj 014-0-U-06-000 137 kojim se zahtjev za reviziju odbacuje kao nedozvoljen. U obrazloženju rješenja Okružni sud se pozvao na odredbe člana 35-46 ZUS kojima je propisano da protiv pravosnažne presude Okružnog suda donesene u upravnom postupku, može izjaviti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke ili prijedlog za ponavljanje postupka. Kako je apelant u konkretnom slučaju izjavio reviziju, Okružni sud je rješenjem istu odbacio kao nedozvoljenu.

4. Apelant smatra da su osporenim odlukama povrijeđena njegova prava na pravično saslušanje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju, apelant nije blagovremeno pokrenuo upravni spor protiv naredbe Ministarstva odbrane Republike Srpske, broj 8-1-01-95 od 6. maja 2004. godine i rješenja VP Pale 7061, broj 03-4/83 od 13. maja 2004. godine shodno odredbi člana 29. ZUS. Iz tog razloga Okružni sud nije raspravljao o osnovanosti apelantovog zahtjeva, već je zahtjev odbačen iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti zahtjev za povrat stana u posjed ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja zahtjeva, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis Ustavni sud, odluka broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem tužbe nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio zahtjev, na temelju kojeg Okružni sud nije mogao meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka. (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-1310/06, od 15. februara 2007. godine). Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2003/08 (R. S.) | Sudska praksa | Aktio