Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2297/07 (S. D.)
Odluka donesena 08. 09. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2297/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 2297/07, rješavajući apelaciju Samira Džafića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačke. 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Samira Džafića zbog dužine trajanja upravnog postupka pred Općinskom službom za geodetske i imovinsko-pravne poslove Općine Sanski Most, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Samir Džafić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta, kojeg zastupa Agan Džafić, advokat iz Sanskog Mosta, podnio je 9. augusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja upravnog postupka pred Općinskom službom za geodetske i imovinsko-pravne poslove Općine Sanski Most (u daljnjem tekstu: Općinska služba). Apelant je 25. maja 2008. godine dopunio svoju apelaciju.
2. Rješavajući u upravnom postupku po zahtjevu apelanta koji je 22. marta 2006. godine pokrenuo u vezi utvrđivanja zemljišta za redovnu upotrebu zgrade, označenog kao k.č.359/3 zv „Grad“ u naravi objekat kuća i zemljište ispod zgrade u površini od 87 m2, upisano u PL 5216 KO Sanski Most kao vlasništvo apelanta sa dijelom 1/1. nadležna Općinska služba je nekoliko puta donosila odluke kojima je prekidala navedeni postupak, odnosno odbijala zahtjev apelanta, dok je drugostepeni organ u postupku po žalbi apelanta pomenute odluke poništavao i vraćao predmet na ponovni postupak.
3. U konačnici, Federalna uprava je donijela rješenje, broj 05-31-75/08 od 31. marta 2008. godine kojim je poništila rješenje Općinske službe, broj UP-1-06-31-302/06 od 11. januara 2008. godine, a kojim je odbijen predmetni zahtjev apelanta kao neosnovan, i predmet vratila prvostepenom organu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Federalne uprave je istaknuto da se pravo na utvrđivanja zemljišta za redovnu upotrebu zgrade, prema članu 39. Zakona o građevinskom zemljištu, može utvrđivati samo u korist vlasnika zgrade odnosno korisnika građevinskog zemljišta, nakon pribavljene upotrebne dozvole, uplanjenja i knjiženja objekta, te je nejasna konstatacija prvostepenog organa u kojoj navodi da se predmetna lokacija apelanta nalazi u granici obuhvata Regualcionog plana kojim je predviđen režim zabrane gradnje, pa se ne vidi razlog zašto se ta granica ne povuče. Pored toga, Federalna uprava je navela će prvostepeni organ u ponovnom postupku omogućiti strankama da se izjasne na sve utvrđene dokaze i na osnovu toga donijeti rješenje.
4. Rješavajući u ponovnom postupku Općinska služba je ponovo odbila kao neosnovan zahtjev apelanta, rješenjem, broj UP-1-06-31-302/06 od 9. maja 2008. godine.
5. U odnosu na žalbene navode apelanta, Ustavni sud zapaža da je apelant u svojoj apelaciji kao osporenu odluku naveo zaključak o prekidu postupka Općinske službe, broj UP-1-06-31-302/06 od 13. decembra 2006. godine. Međutim, prema navodima apelanta proizilazi da se apelant žali da mu je zbog dužine trajanja upravnog postupka pred Općinskom službom povrijeđeno pravo na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Apelant, također, navodi da je više puta slao urgencije Federalnom upravnom inspektoru zbog šutnje adiministracije, ali da i pored toga postupak u njegovom predmetu nije pravomoćno okončan.
6. Protiv rješenja Općinske službe, broj UP-1-06-31-302/06 od 9. maja 2008. godine, apelant je izjavio žalbu Federalnoj upravi, koja još nije donijela odluku po žalbi apelanta.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
10. Ustavni sud podsjeća da je odredbama člana 20. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 9/05), propisano da „ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena. Na način propisan u stavu 1. ovog člana može postupiti stranka i kad po njenom zahtjevu u upravnom postupku nije donio rješenje prvostepeni organ protiv čijeg akta zakonom nije dozvoljena žalba. Ako u upravnom postupku prvostepeni organ protiv čijeg akta je dozvoljena žalba nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo obratiti se svojim zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uvjetima iz stava 1. ovog člana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku“. Dakle, apelant je u konkretnom slučaju imao mogućnost da se, zbog nedonošenja odluke prvostepenog ili drugostepenog organa u zakonom propisanom roku, obrati sa svojim zahtjevom drugostepenom organu, odnosno pokrene upravni spor u skladu sa navedenim odredbama Zakona o upravnim sporovima. S obzirom da apelant to nije učinio, Ustavni sud zaključuje da apelant nije iscrpio sve pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović