Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-320/09 (Z. J.)

Odluka donesena 08. 09. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-320/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 320/09, rješavajući apelaciju Zdravke Jović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zdravke Jović, podnesena zbog dužine trajanja krivičnog postupka protiv optuženog D.K., zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Zdravka Jović (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluke, podnijela je 3. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja krivičnog postupka protiv optuženog D.K.

2. Presudom Vojnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Vojni sud), broj IK-40/97 od 26. marta 1998. godine D.K. je oglašen krivim za krivično djelo-Teško krivično djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja iz člana 186. stav 4. u vezi sa članom 181. stav 3. Krivičnog zakona Republike Srpske-posebni dio i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, u koju je uračunato i vrijeme provedeno u pritvoru od 22. decembra 1996. godine do 17. aprila 1997. godine. Optuženom je izrečena i mjera bezbjednosti zabrane upravljanja motornim vozilom «B» kategorije u trajanju od jedne godine. Oštećeni su upućeni da imovinsko-pravni zahtjev ostvare u parničnom postupku.

3. Rješenjem Vrhovnog vojnog suda, broj II K-21/98 od 29. aprila 1999. godine, uvažena je žalba branioca optuženog izjavljena protiv presude Vojnog suda, broj IK-40/97 od 26. marta 1998. godine, pobijana presuda je ukinuta i predmet je vraćen na ponovno suđenje.

4. U ponovnom postupku Osnovni sud u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je donio presudu, broj K-705/00 od 22. juna 2006. godine, kojom je optuženog D.K. oglasio krivim, zbog krivičnog djela-Teško djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja iz člana 186. stav 4. u vezi sa članom 181. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Republike Srpske-posebni dio, i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, u koju je uračunato i vrijeme provedeno u pritvoru od 22. decembra 1996. godine do 17. aprila 1997. godine. Optuženom je izrečena i mjera bezbjednosti zabrane upravljanja motornim vozilom «B» kategorije u trajanju od jedne godine, dok su oštećeni Zdravka Jović, Radmila Mrđa i Jovo Mrđa, sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućeni na parnicu.

5. Rješenjem Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Kž-06-

000 412 od 18. juna 2007. godine, uvažena je žalba baranioca optuženog, ukinuta je presuda Osnovnog suda, broj K-705/00 od 22. juna 2006. godine, i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

6. Apelantica je 29. januara 2009. godine poslala urgenciju Osnovnom sudu zatraživši da sud zakaže glavni pretres u krivičnom predmmetu protiv D.K.

7. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog krivičnog postupka protiv D.K. povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na poštivanje privatnog i porodičnog života doma i prepiske iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

9. Ispitujući može li se apelacija razmatrati u okviru člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji osigurava određene procesne garancije u određivanju građanskih prava i obaveza ili bilo koje krivične optužbe, Ustavni sud uočava da apelantica nema status okrivljenog. Suprotno tome, apelantica traži vođenje krivičnog postupka protiv druge osobe i donošenje odluke u razumnom roku. U konkretnom slučaju, opravdano se postavlja pitanje spada li pravo pojedinca da traži vođenje krivičnog postupka protiv druge osobe i donošenje sudske odluke u razumnom roku u djelokrug člana 6. Evropske konvencije.

10. Ustavni sud ponavlja da, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» U vezi sa predmetnom apelacijom ova ustavna odredba znači da je nadležnost Ustavnog suda ograničena na ispitivanje navodnih povreda prava i sloboda u okvirima koji su definirani, inter alia, članom 6. Evropske konvencije.

11. Prema jezičkom značenju, član 6. Evropske konvencije, na koji se poziva apelantica, u krivičnim postupcima garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice može se smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-19/02 od 17. marta 2004. godine i broj AP 408/04 od 18. januara 2005. godine).

12. Iz navedenog proizilazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj u kojem apelantica u svojstvu oštećenog a ne okrivljenog traži vođenje krivičnog postupka i donošenje sudske odluke u razumnom roku. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Također, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o pravima apelantice iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, člana 13. Evropske konvencije, člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-320/09 (Z. J.) | Sudska praksa | Aktio