Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3209/08 (M.M, F.J, N.B, H.B i H.Š)

Odluka donesena 08. 09. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3209/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP-3209/08, rješavajući apelaciju M.M. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.M, F.J, N.B, H.B i H.Š. podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 001-0-Gž-

08-000 929 od 28. jula 2008. godine i rješenja Općinskog suda u Bihaću, broj P-331/02 od 5. maja 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. M.M, F.J, N.B, H.B i H.Š (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Bihaća, koje zastupa Predrag Ibrahimpašić, advokat iz Bihaća, podnijeli su 9. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 001-0-Gž-08-000 929 od 28. jula 2008. godine i rješenja Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-331/02 od 5. maja 2008. godine

2. Općinski sud je 5. maja 2008. godine donio rješenje broj P-331/02 kojim se oglasio stvarno nenadležnim, ukinuo sve provedene parnične radnje i odbacio tužbene zahtjeve apelanata kojim su tražili da im tuženi Federacija Bosne i Hercegovine-Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata i Unsko-sanski kanton isplate neisplaćenu naknadu za invalidnine i to po osnovu neusklađenih primanja sa rastom prosječne plaće u FBiH za period 1. juni 1996. godine do 31. juli 1998. godine i po osnovu neisplaćene invalidnine za period 1. avgust 1998. godine do 31. mart 1999. godine.

3. U obrazloženju presude Općinski sud ukazuje da ovakvu odluku temelji na osnovu Naredbe Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno oslobodilačkog rata, broj 05-41-

154/06 od 30. novembra 2006. godine kojom su se «stekli uvjeti da tužitelji treže izvršenje rješenja kojima im je u upravnom postupku utvrđeno pravo po osnovu invalidnina i neusklađenih primanja sa rastom prosječne plaće u FBiH za period od 1. juna 1996. godine do 31. jula 1998. godine».

4. Kantonalni sud je 28. jula 2008. godine donio rješenje broj 001-Gž-08-000 929 kojim je odbio žalbu apelanata i potvrdio rješenje Općinskog suda broj P-331/02 od 5. maja 2008. godine.

5. U obrazloženju predmetnog rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud na osnovu člana 16. stav 2. Zakona o parničnom postupku FBiH («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) donio zakonito i pravilno rješenje kojim se oglasio nenadležnim, ukinuo provedene radnje u postupku i odbacio tužbu, jer rješavanje ovog spora ne spada u sudsku, već u upravnu nadležnost. Nadalje, Kantonalni sud naglašava da je članom 1. Zakona o pravima branilaca i njihovih porodica (u daljnjem tekstu: Zakon) ("Službene novine FBiH", br. 33/04, 56/05 i 70/07) navedeno da se tim zakonom uređuju, uvjeti, način i postupak za ostvarivanje prava ratnih vojnih invalida i članova njihovih porodica, a u članu 19. istog Zakona navedeno je da su prava članova porodice poginulog, između ostalog, porodične invalidnine i druga prava utvrđena Zakonom. Nadalje, u skladu sa članom

38. Zakona nadležna općinska služba rješava u prvom stepenu o pravima iz ovog Zakona, a članom

39. Zakona je određeno da rješenje o ovim pravima po službenoj dužnosti izvršava prvostepeni organ uprave.

6. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju apelanti se žale na rješenje Općinskog suda, broj P-331/02 od 28. jula 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 001-0-Gž-08-000 929 i od 5. maja 2008. godine, kojim se Općinski sud oglasio stvarno nenadležnim, ukinuo sve provedene parnične radnje i odbacio tužbene zahtjeve apelanata kojim su tražili da im tuženi Federacija Bosne i Hercegovine-Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata i Unsko-sanski kanton isplate neisplaćenu naknadu za invalidnine i to po osnovu neusklađenih primanja sa rastom prosječne plaće u FBiH za period 1. juni 1996. godine do 31. juli 1998. godine i po osnovu neisplaćene invalidnine za period 1. avgust 1998. godine do 31. mart 1999. godine.

10. Ustavni sud je, u predmetu AP-1357/08, već odlučivao o istim činjeničnim i pravim pitanjima i donio je odluku u kojoj je zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu odbacio apelacije podnesene iz istih razloga kao i u predmetnom slučaju. Ustavni sud se, stoga, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, poziva na obrazloženje i razloge date u odluci broj AP-1357/08 od 26. februara 2009. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba).

11. Obrazloženje navedeno u odluci Ustavnog suda broj AP-1357/08 od 26. februara 2009. godine u cijelosti se odnosi i na ovu odluku. U citiranoj odluci je zaključeno da apelanti podnošenjem tužbe stvarno nenadležnom organu nisu djelotvorno iscrpili pravne lijekove, jer njihove tužbe nisu ispunjavale formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, zbog istih razloga Ustavni sud zaključuje da za meritorno razmatranje predmetne apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelanti nisu iscrpili pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3209/08 (M.M, F.J, N.B, H.B i H.Š) | Sudska praksa | Aktio