Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3212/08 (D. L.)

Odluka donesena 08. 09. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3212/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP-3212/08, rješavajući apelaciju Drage Lukića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Drage Lukića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-U-08-000 515 od 24. septembra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Drago Lukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, podnio je 9. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-U-08-000 515 od 24. septembra 2008. godine.

2. Rješenjem Republičkog inspektorata rada Banjaluka Odjeljenje Prijedor (u daljnjem tekstu : Republički inspektorat-Odjeljenje Prijedor) broj 05/5.1.2-173.1-1192/04 od 17. decembra 2004. godine, naloženo je «Novim rudnicima Ljubija» d.o.o. Prijedor (u daljnjem tekstu: poslodavac) da otkloni utvrđene nedostatke koji se odnose na otkaz ugovora o radu radnicima navedenim u izreci rješenja i drugim licima kojim je radni odnos prestao na osnovu sticanja prava na penziju, na taj način što će imenovanim radnicima i drugim radnicima kojima prestaje radni odnos po navedenim osnovima, prije prestanka radnog odnosa, obezbijediti isplatu neisplaćenih plata, naknada plata i drugih davanja utvrđenih Zakonom o radu i Opštim kolektivnim ugovorom; obezbijediti uplatu neizmirenih doprinosa za PIO i osiguranje za slučaj nezaposlenosti; obračunati otpremninu radnicima kojima je radni odnos prestao po osnovu otkaza ugovora o radu iz ekonomskih, organizacionih i tehnoloških razloga i obezbijediti isplatu iste; utvrditi dužinu otkaznog roka prema ukupnom radnom stažu radnika, a u skladu sa odredbama člana 38. g Opšteg kolektivnog ugovora; kao i isplatiti naknadu plate za vrijeme trajanja otkaznog roka i priznati sva prava kao da su radili do isteka otkaznog roka u skladu sa članom 122. Zakona o radu.

3. Apelant je podnio „zahtjev“ za izvršenje Rješenja Republičkog inspektorata-Odjeljenje Prijedor broj 05/5.1.2-173.1-1192/04 od 17. decembra 2004. godine, radi ostvarenja njegovih novčanih potraživanja iz radnog odnosa u iznosu od 85.800,84 KM, prema obračunu sudskog vještaka, koji odbačen kao nedopušten Zaključkom inspektora rada Republičke uprave za inspekcijske poslove-Odjeljenje Prijedor (u daljnjem tekstu: inspektor rada) broj 26.3.10/173-111/08 od 17. marta 2008. godine, potvrđenim Rješenjem Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 16-173-4903/08 od 6. maja 2008. godine, uz obrazloženje da je apelant u konkretnom slučaju tražio izvršenje novčanih potraživanja koja nisu bila predmet rješenja Republičkog inspektorata-Odjeljenje Prijedor broj 05/5.1.2-173.1-1192/04 od 17. decembra 2004. godine, jer tim rješenjem nije utvrđena visina ukupnih, niti pojedinačnih novčanih potraživanja radnika, odnosno da se isto ne odnosi na izvršenje novčanih obaveza, već je naloženo poslodavcu otklanjanje nepravilnosti utvrđenih prilikom inspekcijskog pregleda.

4. Okružni sud je Presudom broj 011-0-U-08-000 515 od 24. septembra 2008. godine, odbio kao neosnovanu apelantovu tužbu protiv Rješenja Ministarstva broj 16-173-4903/08 od 6. maja 2008. godine, dok je tužbu protiv Zaključka inspektora rada broj 26.3.10/173-111/08 od 17. marta 2008. godine odbacio.

5. U obrazloženju presude, Okružni sud je naveo da inspektor rada nije mogao donijeti zaključak o dozvoli izvršenja novčanog potraživanja koje nije bilo predmet razmatranja rješenja Republičkog inspektorata-Odjeljenje Prijedor. S obzirom da je apelant insistirao na isplati potraživanja na ime neisplaćenih plata i drugih primanja iz radnog odnosa, sud je istakao da apelant zaštitu svojih iz radnog odnosa može zatražiti podnošenjem tužbe nadležnom sudu u smislu člana 105. Zakona o radu, a da inspektor nije nadležan da utvrđuje visinu neisplaćenih plata jer je to spada u nadležnosti suda.

6. Apelant je 5. novembra 2007. godine pokrenuo parnični postupak protiv poslodavca odnosno njegovog pravnog sljedbenika „Mittal rudnici Prijedor“ DOO Prijedor, radi zaštite svojih prava iz radnog odnosa. Osnovni sud u Prijedoru je donio prvostepenu Presudu broj RS:45/05 od 24. aprila 2008. godine, koja je preinačena Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Ž-08-000 354 od 28. avgusta 2008. godine. Navedenim presudama djelimično je usvojen tužbeni zahtjev apelanta na način pobliže opisan u dispozitivu tih presuda.

7. Apelant smatra da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

9. S obzirom na to da apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud prvenstveno odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

10. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava shodno kojoj je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne sadržan u odgovoru na pitanje: «Da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza » (vidi Evropski sud za ljudska prava, Tre Traktorer Aktiebolag, odluka od 17. jula 1989. godine, stav 41; kao i X protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine, stav 47). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li su ishod ili „posljedica“ predmetnog postupka bili odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza.

11. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava Presudu Okružnog suda broj 011-0-U-08-000 515 od 24. septembra 2008. godine, donesenu u postupku u kojem je odbačen kao nedopušten njegov „zahtjev“ za izvršenje Rješenja Republičkog inspektorata-Odjeljenje Prijedor broj 05/5.1.2-173.1- 1192/04 od 17. decembra 2004. godine, iz razloga što tim rješenjem nije utvrđena visina novčanih potraživanja apelanta, već je naloženo poslodavcu otklanjanje nepravilnosti utvrđenih prilikom inspekcijskog pregleda. Takođe, u tom postupku apelant je upućen da zaštitu svojih iz radnog odnosa može zatražiti podnošenjem tužbe nadležnom sudu u smislu člana 105. Zakona o radu. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku ispitivala samo procesna dopustivost apelantovog „zahtjeva“, a nije odlučivalo o njegovim građanskim pravima, niti mu je nametnuta kakva obaveza. Naime, Rješenjem Republičkog inspektorata-Odjeljenje Prijedor broj 05/5.1.2-173.1-

1192/04 od 17. decembra 2004. godine, a čije izvršenje je apelant tražio, isljučivo je odlučivano o pravima i obavezama poslodavca kojem je u postupku kontrole poslovanja, koju su izvršili inspekcijski organi, naloženo da otkloni nedostatke u poslovanju. Ovakav zaključak potvrđuje i činjenica da apelant upućen da svoja prava iz radnog odnosa ostvari u parničnom postupku, a koji je apelant i pokrenuo pred nadležnim sudom i koji nije predmet ove apelacije. Shodno tome, ishod procedure u kojoj je doneseno osporeno rješenje nije bio odlučujući za utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, zbog čega su navodi apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, ratione materiae, inkopaktibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

12. Ustavni sud dalje konstatuje da se u predmetnom postupku, a imajući u vidu činjenicu da se osporenom odlukom odlučivalo isključivo o procesnim pitanjma, nije odlučivalo ni o apelantovim pravima iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i iz člana 17. Evropske, te da su apelantovi navodi i u tom dijelu, takođe, ratione materiae, inkopaktibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3212/08 (D. L.) | Sudska praksa | Aktio