Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3431/08 (K. P.)

Odluka donesena 08. 09. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3431/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP-3431/08, rješavajući apelaciju Koste Paspalja, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Koste Paspalja podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-U-

06-000782 od 11. jula 2008. godine, Rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo broj 27/02-23-2903/03 od 24. novembra 2003. godine i Zaključka Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo broj 23-04/IV-23-246/99 od 26. aprila 2003. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Kosta Paspalj (u daljnjem tekstu: apelant) iz Beograda, Republika Srbija, koga zastupa Ismet Mehić, advokat iz Sarajeva, podnio je 28. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-U-06-000782 od 11. jula 2008. godine, Rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 27/02-23-

2903/03 od 24. novembra 2003. godine i Zaključka Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 23-04/IV-23-246/99 od 26. aprila 2003. godine.

2. Uprava je Zaključkom broj 23-04/IV-23-246/99 od 26. aprila 2003. godine, potvrđenim Rješenjem Ministarstva broj 27/02-23-2903/03 od 24. novembra 2003. godine, odbacila kao neblagovremen apelantov zahtjev za vraćanje u posjed stana pobliže navedenog u dispozitivu predmetnog zaključka.

3. U upravnom postupku je utvrđeno da je predmetni stan proglašen trajno napuštenim Rješenjem Generalštaba Armije RBiH-Uprave za kadrovske i pravne poslove Sarajevo broj 8/27-6-

NT-3633/96 od 24. septembra 1996. godine, a da je apelant 30. avgusta 1999. godine podnio zahtjev za povrat tog stana. S obzirom da je prema članu 5. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 31/01, 56/01, 15/02, 24/03, 29/03, u daljnjem tekstu: Zakon o prestanku primjene) krajnji rok za podnošenje zahtjeva za vraćanje u posjed stanova koji su proglašeni napuštenim bio 4. juli 1999. godine, a za stanove koji nisu proglašeni napuštenim bio 4. oktobar 1999. godine, odnosno prema članu 18e. navedenog zakona za uništene i oštećene stanove 1. juli 2002. godine, zaključeno je da je apelant podnio zahtjev nakon proteka zakonom propisanog roka. Takođe, navedeno je da se nisu mogli uzeti u obzir apelantovi žalbeni navodi da je predmetni stan otkupljen, jer iz odredbe člana 39e Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo proizilazi da se Zakon o prestanku primjene, a time i njegove odredbe koje se odnose na rok za vraćanje u posjed stana, odnose i na nosioca stanarskog prava na stanu koji je prije 6. aprila 1992. godine zaključio pravno obavezujući ugovor o kupovini stana sa bivšim SSNO.

4. Apelant je podnio tužbu protiv Rješenja Ministarstva broj 27/02-23-2903/03 od 24. novembra 2003. godine, koju je Kantonalni sud odbio Presudom broj 009-0-U-06-000782 od 11. jula 2008. godine.

5. Apelant tvrdi da je rješenje o proglašenju stana trajno napuštenim nezakonito i da je tek u postupku pred organima uprave saznao za postojanje tog rješenja, te da je u predmetnom postupku pogrešno primjenjeno materijalno pravo i zanemarena činjenica da je otkupio stan, čime su povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, kao i člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Ustavni sud zapaža da je odredbama člana 5. Zakona o prestanku primjene propisano da se zahtjev za povrat stana koji je proglašen napuštenim može podnijeti do 4. jula 1999. godine, odnosno do 4. oktobra 1999. godine za stanove koji nisu proglašeni napuštenim. U konkretnom slučaju, osporenim odlukama je utvrđeno da je apelant podnio zahtjev za vraćanje stana u posjed 30. avgusta 1999. godine, odnosno po proteku Zakonom propisanog roka.

9. Dakle, da bi se u postupku pred Ustavnim sudom, moglo raspravljati o povredi prava zaštićenih Ustavom, apelant je morao blagovremeno podnijeti zahtjev za povrat u posjed stana ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja zahtjeva, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Kako apelant nije podnio blagovremeno zahtjev za povrat predmetnog stana, niti je uspio opravdati ovaj svoj propust, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem zahtjeva za povrat stana, nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio zahtjev, na temelju koga nadležni organi uprave i Kantonalni sud nisu mogli meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3431/08 (K. P.) | Sudska praksa | Aktio