Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-371/08 (Z. Š. i M. H.)
Odluka donesena 08. 09. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-371/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 371/08, rješavajući apelacije Zijaha Šestana i Mehmeda Hasinovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Zijaha Šestana i Mehmeda Hasinovića podnesene radi nedonošenja odluke u razumnom roku Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske o njihovim zahtjevima podnesenim radi ostvarivanja prava iz člana 182. Zakona o radu Republike Srpske, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Zijah Šestan i Mehmed Hasinović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Gračanice, podnijeli su 31. januara, odnosno, 14. marta 2008. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku Ministarstva rada i boračko invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo rada) o njihovim zahtjevima podnesenom radi ostvarenja prava prema članu 182. (u vrijeme podnošenja član 152.) Zakona o radu Republike Srpske (prečišćeni tekst «Službeni glasnik Republike Srpske» broj 55/07, u daljnjem tekstu: ZOR RS).
2. S obzirom da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda donio odluku o spajanju predmeta u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-371/08. Spojene su sljedeće apelacije: AP-371/08 i AP-823/08.
3. Apelanti navode da su bili zaposleni u Fabrici fasadne opreme «Ciglana» u Sočkovcu sve do izbijanja ratnih sukoba. Apelanti su blagovremeno Ministarstvu rada podnijeli zahtjeve koji su se odnosili na pravo na otpremininu i isplatu otpremnine zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa, prema članu 182. ZOR RS, te navode da o njihovim zahtjevima do dana podnošenja apelacija nije odlučeno. Apelanti dalje navode da su podnijeli i urgencije za ubrzanje i rješavanje postupka po njihovim zahtjevima.
4. U svom odgovoru na apelaciju AP-371/08 od 30. aprila 2008. godine, Ministarstvo rada je navelo da je apelantov zahtjev za ostvarivanje prava na otpremninu primila 25. januara 2001. godine i zavela pod brojem 05/5-8640. Ministarstvo rada je dalje navelo da će Komisija za implementaciju člana 182. (152) Zakona o radu, prilikom rješavanja apelantovog zahtjeva, isti zaključkom odbaciti zbog nenadležnosti, s obzirom da sjedište poslodavca nije bilo na sadašnjoj teritoriji Republike Srpske, te da će zahtjev apelanta biti riješen u roku od 15 dana od dana dostavljanja odgovora na apelaciju.
5. U svom odgovoru na apelaciju AP-823/08 od 29. aprila 2008. godine, Ministarstvo rada je navelo da je apelantov zahtjev za ostvarivanje prava na otpremninu primila 5. februara 2001. godine i zavela pod brojem 05/5-54255, te da će apelantov zahtjev odmah uzeti u razmatranje i riješiti u prvoj polovini 2008. godine.
6. Apelanti se žale da im je zbog nedonošenja odluka od strane Ministarstva rada po njihovim zahtjevima podnesenim radi prava na otpremninu i isplate otpremnine povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom vremenskom roku, kao aspekt prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Prilikom obrazlaganja svojih navoda apelanti su se pozvali na odluku Komisije za ljudska prava broj CH/01/7776 i dr. od 13. septembra 2006. godine, u kojoj je kako tvrde, ovo pravno pitanje već riješeno tako što je utvrđena povreda navedenih prava. Zbog dužine trajanja postupka pred Ministarstvom rada, apelanti traže naknadu materijalne i nematerijalne štete.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. Apelanti se žali da Ministarstvo rada nije riješilo njihove žalbe za ostvarenje prava iz člana
182. ZOR RS.
10. Umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu dopustivosti predmetnih apelacionih navoda, Ustavni sud se poziva na obrazloženje i razloge navedene u Odluci Ustavnog suda broj AP-
1514/07 od 29. aprila 2009. godine (dostupna i na www.ustavnisud.ba ). Naime, Ustavni sud je u navedenoj odluci zaključio da su apelanti, zbog neodlučivanja Ministarstva rada o njihovim žalbama, a imajući u vidu odredbe čl. 8. i 17. Zakona o upravnim sporovima («Službeni glasnik RS» broj 109/05), imali mogućnost da pokrenu upravni spor zbog nedonošenja odluka po njihovim zahtjevima radi prava na otpremninu i njene isplate u zakonskom roku. Ustavni sud je iz tih razloga zaključio da apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove, pa samim tim nisu ni došli do konačnih odluka koje bi mogle biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda.
11. Ustavni sud smatra da se razlozi koji su navedeni u Odluci broj AP-1514/07 od 29. aprila 2009. godine u cijelosti odnose i na predmetni slučaj , pa zbog istih razloga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije ispunjen uslov iscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu, te se apelacije ne mogu razmatrati.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U odnosu na zahtjev apelanata za naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanta, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova, to apelantici ne pripada pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović