Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3762/08 (S. B.-I.)
Odluka donesena 08. 09. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
- Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Zakon o upravnim sporovima
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjenama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
Predmeti (1)
AP-3762/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP-3762/08, rješavajući apelaciju Suzane Basarić-Ilić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Suzane Basarić-Ilić podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 001929 08 U od 16. oktobra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Suzana Basarić-Ilić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupaju Miro Kebo, Semir Guzin i Azer Guzin, advokati iz Mostara, podnijela je 2. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 001929 08 U od 16. oktobra 2008. godine.
2. Iz dokumentacije u spisu predmeta proizilazi da je apelantica je 25. juna 2002. godine podnijela zahtjev za vraćanje u posjed stana u ulici Don Ivana Musića broj 3, u Mostaru, koji je Služba graditeljstva, imovinskopravnih i stambenih poslova i zaštite okoliša Općine Mostar-Jugozapad odbila Rješenjem broj 01-III-04-25-599/02 od 19. avgusta 2002. godine, potvrđenim Rješenjem Ministarstva građenja, prostornog uređenja i zaštite okoline Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP-09-25-03-820/02 od 21. novembra 2002. godine, uz obrazloženje da nije podnesen u zakonom propisanom roku, kao i da je odlučujući po apelanticinoj tužbi protiv Rješenja Ministarstva broj UP-09-25-03-820/02 od 21. novembra 2002. godine, Kantonalni sud je donio Presudu broj U-1215/02 od 9. jula 2003. godine, kojim je poništio osporeno i prvostepeno rješenje i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak.
3. Iz dokumentacije u spisu predmeta, takođe, proizilazi da organi uprave nisu postupili po Presudi Kantonalnog suda U-1215/02 od 9. jula 2003. godine u zakonom predviđenom roku, pa je apelantica 2. decembra 2003. godine podnijela zahtjev tom sudu da donese rješenje koje će u svemu zamijeniti upravni akt nadležnog organa u predmetu vraćanja u posjed predmetnog stana, ali da je Kantonalni sud Rješenjem broj U-519/03 od 10. marta 2004. godine odbio apelanticin zahtjev, uz obrazloženje da je Ministarstvo obavijestilo sud da je 3. februara 2004. godine donijelo Rješenje broj UP-09-25-3-820/02 kojim je odlučeno o žalbi apelantice zbog šutnje prvostepenog organa i odbijena njena žalba zbog neblagovremenosti zahtjeva za povrat, i da je, shodno tome, postupilo po presudi od 9. jula 2003. godine, pa nisu ispunjeni uslovi za donošenje presude koja zamjenjuje upravni akt u smislu člana 66. stav 2. Zakona o upravnim sporovima.
4. Apelantica je izjavila žalbu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj U-519/03 od 10. marta 2004. godine, koju je Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) uvažio Rješenjem broj Už-218/04 od 28. maja 2008. godine, ukinuo pobijano rješenje i predmet vratio istom sudu na ponovno rješavanje.
5. U ponovnom postupku, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 07 0 U 001929 08 U od 16. oktobra 2008. godine kojim je odbacio kao nedopušten apelanticin zahtjev za donošenje rješenja koji će u svemu zamijeniti upravni akt nadležnog organa u predmetu vraćanja u posjed stana, navodeći da odredbama novog Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 9/05), koji je u međuvremenu stupio na snagu, nije predviđena mogućnost da sud donese upravni akt umjesto nadležnog organa u izvršenju presude suda u slučaju šutnje upravnog organa, kakva mogućnost je postojala prema odredbi člana 66. stav 2. ranijeg Zakona o upravnim sporovima, ali da to nije uticalo na ostvarenje apelanticinog prava na sudsku zaštitu, iz razloga što je apelantica već 8. marta 2004. godine podnijela tužbu protiv Rješenja Ministarstva broj UP-09-25-3-
820/02 od 3. februara 2004. godine, a koja je uvažena presudom Kantonalnog suda broj U-120/04 od 21. aprila 2004. godine.
6. Apelantica je navela da je podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje Rješenja Kantonalnog suda broj 07 0 U 001929 08 U od 16. oktobra 2008. godine i da je postupak po tom zahtjevu u toku.
7. Iz stanja spisa proizilazi da je u međuvremenu Odjel društvenih djelatnosti Grada Mostara (u daljnjem tekstu: Odjel) donio Rješenje broj 01-III-04-25-1-599/02 od 12. jula 2005. godine, potvrđeno Rješenjem Ministarstva broj UP 09-03-25-820/02 od 5. februara 2007. godine, kojim je odbio apelanticin zahtjev za vraćanje u posjed stana.
8. Apelantica je podnijela tužbu protiv Rješenja Ministarstva broj UP 09-03-25-820/02 od 5. februara 2007. godine, koju je Kantonalni sud odbio kao neosnovanu Presudom broj 007-0-U-07-
000128 od 13. septembra 2007. godine, konstatujući da predmetni stan nije bio uništen ili oštećen u momentu kada su se mogli podnositi zahtjevi za vraćenje u posjed stanova koji nisu bili proglašeni napuštenim i koji su bili proglašeni napuštenim, a koji krajnji rok je prema Zakonu o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima (u daljnjem tekstu: Zakon o prestanku primjene) („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 37/01 i 56/01, 15/02, 24/03, 29/03) bio do 4. jula 1999. godine, odnosno 4. oktobra 1999. godine, nego je naprotiv stan bio podoban za stanovanje, tako da apelantica nije mogla tražiti povrat tog stana unutar zakonskog roka za povrat uništenih ili oštećenih stanova, već je svoj zahtjev trebala podnijeti u naprijed navedenim rokovima predviđenom za stanove koji nisu bili oštećeni ili uništeni.
9. Apelantica se žali da je osporenim Rješenjem Kantonalnog suda broj 07 0 U 001929 08 U od 16. oktobra 2008. godine povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
11. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da je Rješenje Kantonalnog suda broj 07 0 U 001929 08 U od 16. oktobra 2008. godine, koje apelantica pobija svojom apelacijom, doneseno u postupku po njenom zahtjevu za donošenje rješenja koji će u svemu zamijeniti upravni akt nadležnog organa u predmetu vraćanja u posjed stana. Naprijed navedenim rješenjem apelanticin zahtjev je odbačen kao nedopušten, uz obrazloženje da odredbama novog Zakona o upravnim sporovima nije predviđena mogućnost da sud donese upravni akt umjesto nadležnog organa u izvršenju presude suda u slučaju šutnje upravnog organa.
12. Ustavni sud se, pri ocjeni da li je predmetni postupak obuhvaćen garancijama člana 6. stav 1. Evropske konvencije, poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da je odgovor na ovo na pitanje, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.) Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenljivim, ukoliko predmetna procedura nije odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra neprimjenljivim.
13. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka («procedure»), u kojem je odlučivano o zahtjevu apelantice za donošenje rješenja koji će u svemu zamijeniti upravni akt nadležnog organa u predmetu vraćanja u posjed stana, bila odlučujuća za utvrđivanje njenih građanskih prava i obaveza.
14. Ustavni sud primjećuje da je prije donošenja osporenog rješenja postupak po apelanticinom zahtjevu za vraćanje u posjed predmetnog stana okončan, na taj način što je Rješenjem Odjela broj 01-
III-04-25-1-599/02 od 12. jula 2005. godine, potvrđenim Rješenjem Ministarstva broj UP 09-03-25-
820/02 od 5. februara 2007. godine, odbijen apelanticin zahtjev za vraćanje u posjed stana, a Presudom Kantonalnog suda Presudom broj 007-0-U-07-000128 od 13. septembra 2007. godine odbijena kao neosnovana apelanticina tužba protiv Rješenja Ministarstva broj UP 09-03-25-820/02 od 5. februara 2007. godine. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da je o apelanticinim građanskim pravima i obavezama odlučivano u postupku u kojem su donesene navedeno odluke i koje odluke nisu predmet ove apelacije.
15. Obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da se postupak u kojem je donesena osporena odluka, ne tiče utvrđivanja građanskih prava i obaveza apelantice u smislu garancija prava na pravično suđenje koje štiti član 6. stav 1. Evropske konvencije. U navedenom postupku se odlučivalo samo o dopustivosti apelanticinog zahtjeva da sud donese upravni akt umjesto organa uprave u izvršenju presude suda u slučaju šutnje upravnog organa, pa stoga ishod takve procedure nije mogao biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Stoga, takav postupak ne uživa zaštitu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
16. Budući da apelantica takođe navodi da je osporenom odlukom povrijeđeno i njeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud konstatuje da se, s obzirom da se u predmetnom postupku odlučivalo o tome li je sud nadležan donese upravni akt umjesto organa uprave u izvršenju presude suda u slučaju šutnje upravnog organa, predmetni postupak nije odnosio na apelanticina imovinska prava.
17. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović