Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3798/08 (L. J.)

Odluka donesena 08. 09. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3798/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP-3798/08, rješavajući apelaciju Ljiljane Jeremić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ljiljane Jeremić, podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 013-0-Gž-08-

000 016 od 8. oktobra 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Ljiljana Jeremić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Doboja, podnijela je 8. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-Gž-08-000 016 od 8. oktobra 2008. godine.

2. Osnovni sud u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je Presudom broj 085-0-P-06-000-235 od 23. oktobra 2007. godine, obavezao tuženog AD „Veterinarska stanica“ Petrovo (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantici na ime duga za neisplaćene plate za period od 1. januara do 31. marta 2004. godine i otpremninu isplati ukupan iznos od 2.808,00 KM, te da joj kao nasljednici umrlog supruga B.J. isplati dospjele, a neisplaćene plate za period od 1. januara do 31. marta 2004. godine i otpremninu u iznosu od 4.320,00, što sve ukupno iznosi 7.128,00 KM, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i troškove postupka.

3. Osnovni sud je utvrdio da su apelantica i njen muž bili zaposleni kod tuženog sve 31. marta 2004. godine, kada im je prestao radni odnos zbog odlaska u starosnu penziju. Nadalje, utvrdio je da im tuženi nije isplatio tri zaostale plate za period od 1. januara do 31. marta 2004. godine i otpremninu u iznosima pobliže određenim u dispozitivu presude, a što je tuženi priznao u svojoj potvrdi od 3. juna 2006. godine. Takođe, utvrdio je da je apelanticin suprug umro 9. novembra 2005. godine i da za života nije podnosio tužbu sudu, te da je apelantica u ostavinskom postupku iza umrlog supruga proglašena za nasljednika sa dijelom 1/1 novčanog potraživanja po osnovu neisplaćenih plata i otpremnine. U vezi sa navedenim, Sud je konstatovao da je tuženi potvrdom od 3. juna 2006. godine, u smislu člana 387. Zakona o obligacionim odnosima, priznao dug, te da je apelantica tada saznala za povredu svojih prava i za ukupna dugovanja tuženog prema njoj i njenom suprugu, a da je tužbu podnijela 24. maja 2006. godine, odnosno blagovremeno u smislu člana 105. stav 2. Zakona o radu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj: 38/00, 40/00, 47/02, 38/03, 66/03 i 20/07), odnosno člana 118. Zakona o radu Republike Srpske-prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/07).

4. Okružni sud je Rješenjem broj 013-0-Gž-08-000 016 od 8. oktobra 2008. godine uvažio žalbu tuženog protiv Presude Osnovnog suda broj 085-0-P-06-000-235 od 23. oktobra 2007. godine, ukinuo pobijanu presudu i tužbu odbacio kao neblagovremenu, te je obavezao apelanticu da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 1.680,00 KM.

5. Okružni sud je našao da je prvostepeni sud osporenom presudom pravilno utvrdio činjenično stanje, ali da je na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primjenio materijalno pravo. Naime, konstatovao je da je Osnovni sud pogrešno cijenio da je apelantica za povredu svojih prava saznala 3. juna 2006. godine, iz razloga što se u konkretnom slučaju radi o isplati plata od kojih je posljednja dospjela sa 31. martom 2004. godine, kao i isplati otpremnina koja se isplaćuje prilikom odlaska u penziju, pa je zaključio da je apelantica već 31. marta 2004. godine znala da joj tuženi duguje i plate za navedeni period i otpremninu. Kako je apelantica tužbu podnijela 24. maja 2006. godine, Okružni sud je zaključio da je tužbu podnijela nakon isteka prekluzivnog subjektivnog roka od godinu dana od dana saznanja za povredu prava, propisanog članom 118. Zakona o radu, pa je shodno tome odlučio kao u dispozitivu rješenja.

6. Apelantica smatra da je osporenim rješenjem povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelantica mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelantica odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelantica nije ispoštovala formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju Okružni sud je odbacio tužbu apelantice kao neblagovremenu budući da nije podnesena u roku koji je propisan odredbom člana 118. Zakona o radu-prečišćeni tekst, odnosno odredbom člana 105. stav 2. Zakona o radu. Dakle, pobijanom odlukom Okružnog suda nije odlučeno o zahtjevu apelantice za zaštitu prava iz radnog odnosa, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud zaključuje da apelantica, neblagovremenim podnošenjem tužbe nadležnom sudu, nije efektivno iscrpila pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnijela tužbu, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelantica nije iscrpila pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3798/08 (L. J.) | Sudska praksa | Aktio