Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-492/09 (A. P.)

Odluka donesena 08. 09. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-492/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 492/09 rješavajući apelaciju Ajše Pandžić na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ajše Pandžić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-08-000513 od 4. decembra 2008. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-966/04 od 17. oktobra 2007. godine, i presude Općinskog suda u Sarajevu, broj P-1556/01 od 12. janura 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Ajša Pandžić (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Sarajeva, koju zastupa Ramiz Sirbubalo, advokat iz Sarajeva, podnijela je 18. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-08-000513 od 4. decembra 2008. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-966/04 od 17. oktobra 2007. godine, i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-1556/01 od 12. janura 2004. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj P-1556/01 od 12. janura 2004. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-966/04 od 17. oktobra 2007. godine, odbijen je u cjelosti tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se poništi konačna lista prioriteta za ustupanje dodjelu stanova tuženog, Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, broj 0204-10605 od 23. augusta 2001. godine i da se naloži tuženom da izvrši bodovanje i rangiranje kandidata za dodjelu stanova u skladu sa istim uvrstivši apelanticu te da joj isplati troškove parničnog postupka, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom zakonskih posljedica.

3. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-08-000513 od 4. decembra 2008. godine, odbačena je kao nedozvoljena revizija apelantice izjavljena protiv drugostepene presude, zbog toga što vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 10.000 KM. Vrhovni sud je obrazložio da u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela presude iznosi 500.00 KM, te da navedeni iznosi ne prelaze iznos od 10.000 KM, kako je propisano članom 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

4. Apelantica smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).

7. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je rješenjem, broj 070-0-Rev-08-000513 od 4. decembra 2008. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelantice izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-966/04 od 17. oktobra 2007. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u slučaju apelantice revizija bila neefektivan pravni lijek, iz čega proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda, broj Gž-966/04 od 17. oktobra 2007. godine.

8. S obzirom na to da je, apelantici presuda Kantonalnog suda, broj Gž-966/04 od 17. oktobra 2007. godine, uručena 9. novembra 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 18. februara 2009. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-492/09 (A. P.) | Sudska praksa | Aktio