Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-710/09 (F. M.)

Odluka donesena 08. 09. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-710/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP-710/09, rješavajući apelaciju Fehima Mujkića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fehima Mujkića, podnesena protiv presude Općinskog suda u Kalesiji, broj 29 0 K 000888 07 K od 26. decembra 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Fehim Mujkić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Prnjavora, kojeg zastupa Salih Mehanović, advokat iz Kalesije, podnio je 6. marta 2009. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude presude Općinskog suda u Kalesiji (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 29 0 K 000888 07 K od 26. decembra 2008. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 29 0 K 000888 07 K od 26. decembra 2008. godine apelant je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, jer je počinio krivično djelo-teška tjelesna ozljeda iz člana 172. stav 1. krivičnog zakona Federacije BiH. («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 36/03, 37/03, 21/04 i 69/04; u daljnjem tekstu: KZFBiH). Prema stanju spisa i navodima apelacije apelant nije izjavio žalbu na navedenu presudu.

3. Apelant je 12. juna 2009. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere «kojom će se odložiti izvršenje kazne po spornoj presudi Općinskog suda do konačne odluke Ustavnog suda». Uputnim aktom, Općinskog suda, broj 29 0 K 003112 09 Iks od 24. februara 2009. godine, apelant je upućen da se dobrovoljno javi u Kazneno popravni zavod Tuzla 5. marta 2009. godine radi izdržavanje kazne zatvora u trajanju od tri mjeseca. Apelant je tražio odogodu izdržavanja kazne.

4. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, kao i član II/2.e) u vezi sa članom 6. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, član II/2.3.b) u vezi sa članom 14.3.b)d) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, i član 7. u vezi sa članom 13. i članom 307. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju apelant nije izjavio žalbu Kantonalnom sudu protiv presude Općinskog suda broj 29 0 K 000888 07 K od 26. decembra 2008. godine, iako je o tome obaviješten u pravnoj pouci prvostepene presude. Ustavni sud smatra da apelant nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove pred nadležnim organima, te da samim tim nije došao do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja pred Ustavnim sudom. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-710/09 (F. M.) | Sudska praksa | Aktio