Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-797/07 (M. I.)

Odluka donesena 08. 09. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-797/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 797/07, rješavajući apelaciju M. I., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. I. podnesena zbog dužine trajanja postupka izvršenja odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica, broj 611-286-1/1 od 27. novembra 2001. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. M. I. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, trenutno nastanjen u Norveškoj, podnio je 6. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka izvršenja odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC), broj 611-286-1/1 od 27. novembra 2001. godine. Apelant je 2. oktobra 2008. i 16. marta 2009. godine dopunio svoju aplaciju.

2. Odlukom CRPC, broj 611-286-1/1 od 27. novembra 2001. godine, potvrđeno je da je apelant 1. aprila 1992. godine bio nosilac stanarskog prava na stanu u ulici Kasima Hercegovca broj 12 (sada Kalimegdanska broj 12) u Banjoj Luci.

3. Rješavajući po zahtjevu apelanta za izvršenje CRPC odluke, Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjek Banja Luka (u daljnjem tekstu: Odsjek) donijelo je zaključak, broj I-08-38/03 od 8. aprila 2004. godine, kojim je prekinulo postupak izvršenja zbog utvrđivanja prethodnog pitanja pravne valjanosti ugovora o otkupu predmetnog stana zaključenog 31. januara 2003. godine između ODP Zavoda za ortopedsku protetiku Banja Luka i Zavoda za izgradnju Banje Luke s jedne strane i trenutnog korisnika premdetnog stana G.K. s druge strane, kao i spora o činjenici da li je navedeni stan upravo stan koji koristi G.K. Odsjek je naložio G. K. da u roku od 30 dana od dana konačnosti ovog zaključka pokrene postupak pred sudom u vezi rješenja prethodnog pitanja i odlučio da će se postupak izvršenja predmetne CRPC odluke nastaviti kod ovog organa kada odluka suda o prethodnom pitanju postane pravomoćna.

4. Rješenjem Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 18.02/4-P-382/06 od 17. aprila 2006. godine, poništen je zaključak Odsjeka, broj I-08-38/03 od 8. aprila 2004. godine, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ministarstvo je obrazložilo da, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o izvršenju CRPC odluke, utvrđivanje pravne valjanosti ugovora o otkupu stana kao prethodno pitanje ne može biti osnov za prekidanje postupka pred organom uprave, prema odredbama člana 7. stav 7. Zakona o izvršenju Odluka Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica, već to može biti samo ugovor o zamjeni ili prenosu stana, što u ovoj upravnoj stvari nije u pitanju.

5. Apelant je 14. novembra 2006. godine podnio zahtjev Odsjeku za nastavak prekinutog postupka izvršenja CRPC odluke.

6. Pored toga, apelant je podnio i tužbu Osnovnom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) radi poništenja ugovora o otkupu i uknjižbi predmetnog stana u korist G.K., broj 0303-

4206/95 od 27. oktobra 1995. godine.

7. Zaključkom Odsjeka, broj I-08-38/03 od 7. augusta 2008. godine, ponovo je prekinut postupak izvršenja predmetne CRPC odluke do pravomoćnog okončanja sudskog postupka koji je pokrenuo AD Zavod za ortopedsku protetiku i G.K., te postupka koji je apelant pokrenu pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci, a koji se vodi pod brojem 2093/03.

8. Apelant navodi da je protiv zaključka Odsjeka, broj I-08-38/03 od 7. augusta 2008. godine, izjavio žalbu, koju je Ministarstvo u cjelosti prihvatilo i navedeni zaključak poništilo.

9. Apelant samtra da mu je zbog dužine trajanja postupka izvršenja CRPC odluke povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, te pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

11. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

12. Ustavni sud podsjeća da je odredbama člana 206. Zakona o opštem upravnom postupku (»Službeni glasnik RS» broj 13/02) propisano da ako organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u propisanom roku stranka ima pravo žalbe kao da je njen zahtjev odbijen. Pored toga, članom 17. Zakona o upravnim sporovima Republike Srpske (»Službeni glasnik RS» broj 109/05) je propisano da ako prvostepeni organ nije u roku od 60 dana ili posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo da podnese žalbu drugostepenom organu, kao i da protiv rješenja drugostepenog organa pokrene upravni spor, kao i u slučaju ako ovaj organ ne donese rješenje. Dakle, u skladu sa naprijed navedenim zakonskim odredbama, apelant je imao mogućnost da, iako nadležni upravni organ i nakon ponovnog poništenja zaključka o dozvoli izvršenja, broj I-08-38/03 od 7. augusta 2008. godine, nije donio odluku po njegovom zahtjevu za izvršenje CRPC odluke, podnese žalbu, odnosno pokrene upravni spor kao da je njegov zahtjev odbijen. S obzirom da apelant to nije učinio, Ustavni sud zaključuje da apelant nije iscrpio sve pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-797/07 (M. I.) | Sudska praksa | Aktio