Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-805/08 (M.Đ.)
Odluka donesena 08. 09. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-805/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP-805/08, rješavajući apelaciju M.Đ., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.Đ., podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Ž-07-000 566 od 25. januara 2008. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci broj Rs-
1185/04 od 24. septembra 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. M.Đ. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, koga zastupa Željko Šurlan, advokat iz Banje Luke, podnio je 12. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Ž-07-000 566 od 25. januara 2008. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Rs-1185/04 od 24. septembra 2007. godine.
2. Osnovni sud je Rješenjem broj Rs-1185/04 od 24. septembra 2007. godine odbacio kao neblagovremenu apelantovu tužbu kojom je tražio da se obaveže tuženi «Autoprevoz» a.d. Banja Luka-Putnički saobraćaj Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) da mu isplati linijske dnevnice-terenski dodatak u ukupnom iznosu od 4.391,37 KM, i to za 1999., 2000., i 2001. godinu, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je članom 105. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03, 66/03 i 20/07), koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa, može podnijeti tužbu nadležnom sudu za zaštitu tog prava u roku od jedne godine od dana saznanja za povredu prava, a najdalje u roku od tri godine od učinjene povrede. Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju tužba podnesena 21. jula 2004. godine, a da apelantova potraživanja potiču iz 1999. 2000. i 2001. godine, sud je odlučio kao u dispozitivu rješenja, iz razloga što linijska dnevnica dospijeva za naplatu nakon obavljenog linijskog prevoza, te što je apelant, da bi ostvario svoje pravo na sudsku zaštitu, bio dužan tužbu za zaštitu svojih prava podnijeti u subjektivnom roku od godine dana od dana saznanja za povredu prava na isplatu tih potraživanja, a koje saznanje je imao prilikom svakog povratka sa puta.
3. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv Rješenja Osnovnog suda broj Rs-1185/04 od 24. septembra 2007. godine, Okružni sud je donio Rješenje broj 011-0-Ž-07-000 566 od 25. januara 2008. godine, kojim je žalbu apelanta odbio kao neosnovanu, i potvrdio osporeno rješenje. U obrazloženju rješenja Okružni sud je zaključio da je pravilan stav prvostepenog suda u ožalbenom rješenju kojim je apelantova tužba odbačena kao neblagovremena, jer je apelant tražio sudsku zaštitu nakon proteka zakonskih rokova.
4. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana
13. Evropske konvencije, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa članom 6. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Takođe, apelant traži naknadu nematerijalne štete zbog dužine postupka pred redovnim sudovima.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju apelantova tužba radi isplate linijskih dnevnica-terenskog dodatka je Rješenjem Osnovnog suda broj Rs-1185/04 od 24. septembra 2007. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Ž-07-000 566 od 25. januara 2008. godine, odbačena kao neblagovremena.
8. Dakle, redovni sudovi nisu raspravljali o osnovanosti tužbenog zahtjeva apelanta, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, obzirom da njegova tužba nadležnom sudu nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-683/07 od 7. i 8. jula 2008. godine, tačka 15). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant nije efektivno iscrpio sve raspoložive pravne lijekove, već je samo formalno, van roka podnio tužbu, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. U odnosu na zahtjev apelanta za naknadu štete, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanta, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova, to apelantu u svakom slučaju ne pripada pravo na naknadu štete.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović