Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-938/08 (M. B., Ž. J., C. M., M. M., J. J., S. N., M. J., D. Ć. i B. J.)
Odluka donesena 08. 09. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-938/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP-938/08, rješavajući apelaciju Milana Bojića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milana Bojića, Žanke Janković, Cvijete Marković, Mile Markovića, Joke Jekić, Sretena Nikolića, Milenka Jevtića, Dragoljuba Ćuskića i Branka Jovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-
0-Rev-07-001052 od 21. decembra 2007. godine, rješenja Okružnog suda Bijeljina, broj 012-0-Gž-07-000517 od 14. augusta 2007. godine i rješenja Osnovnog suda Bijeljina, broj 080-0-P-06-000205 od 11. aprila 2007. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije. .
OBRAZLOŽENJE
1. Milan Bojić, Žanka Janković, Cvijeta Marković, Mile Marković, Joka Jekić, Sreten Nikolić, Milenko Jevtića, Dragoljub Ćuskić i Branko Jović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Dragoslav Perić, advokat iz Bijeljine, podnijeli su 25. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-07-001052 od 21. decembra 2007. godine, rješenja Okružnog suda Bijeljina (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 012-0-Gž-07-000517 od 14. augusta 2007. godine i rješenja Osnovnog suda Bijeljina (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 080-0-
P-06-000205 od 11. aprila 2007. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 080-0-P-06-000205 od 11. aprila 2007. godine koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 012-0-Gž-07-000517 od 14. augusta 2007. godine odabčena je tužba apelanata kojom su tražili da se tuženi AD «Šipad-Stolar» Bijeljina (u daljnjem teksu: tuženi) obaveže da svakom od njih isplati novčane iznose od 1.742,00 KM na ime neisplaćenih plaća za period pobliže označen u navedenim rješenjima. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je prema podacima u spisu utvrdio da je nad tuženim otvoren stečajni postupak na temelju rješenja Okružnog suda broj St. 6/04 od 17. marta 2005. godine, da je oglas o otvaranju stečajnog postupka objavljen u «Službenom glasniku Republike Srpske» broj 30/05 od 28. marta 2005. godine, da su oglasom pozvani svi povjerioci da u roku od 30 dana od dana objavljivanja oglasa prijave svoja potraživanja Osnovnom sudu Bijeljina kao stečajnom sudu, da apelanti nisu prijavili svoja potraživanja u ostavljenom roku, da je stečajni upravnik u stečajnom postupku sastavio tabelu potraživanja apelanata kao povjerilaca po višem isplatnom redu sa stanjem na dan 16. mart 2005. godine i da su prema toj tabeli apelantima i ostalim radnicima priznata potraživanja za svakog od njih novčani iznos od 1.239,30 KM na ime šest najnižih plata do 17. marta 2005. godine kao dana otvaranja stečajnog postupka, kao i da je izvršena isplata navedenog iznosa 17. i 24. oktobra 2005. godine, da je tužba u ovom predmetu podnesena 24. marta 2006. godine, a ispitno ročište održano 16. maja 2005. godine. U skladu s ovako utvrđenim činjeničnim stanjem Okružni sud je utvrdio da su apelantima potraživanja isplaćena u skladu s odrebama Zakona o stečaju («Službeni glasnik Republike Srpske, br. 67/02 do 68/07), da je o tužbenom zahtjevu već presuđeno te zahtjevim apelanata nije moglo biti udovoljeno zbog čega je odlučeno kao u dispozitivu rješenja.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-07-001052 od 21. decembra 2007. godine revizija koju su apelanti izjavili protiv rješenja Okružnog suda broj 012-0-Gž-07-000517 od 14. augusta 2007. godine je odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbom čala 273. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Stavom 3. istog člana propisano je da izuzrtno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima ukoliko ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Kod suparničarstva, kad u jednoj tužbi na strani tužitelja postoji više lica, vrijednost spora se, u skladu s članom 318. stav 2. ZPP-a, određuje prema visini svakog pojedinog zahtjeva. U konkretnom slučaju, vrijednost spora svakog od apelanata iznosi 1.742,00 KM, dakle ispod cenzusa propisanog članom
273. ZPP-a, dakle ispod cenzusa propisanog odredbom člana 273. ZPP-a. Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP.
4. Apelanti smatraju da su osporenim rješenjima povrijeđena njihova prava iz čl. II/3. e) i k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 6, 7, i 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člana 1. Protokola 1 uz Europsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda broj broj 118-0-Rev-07-001052 od 21. decembra 2007. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je rješenje Okružnog suda broj 012-0-Gž-07-000517 od 14. augusta 2007. godine. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljeno rješenje Okružnog suda, s obzirom da je rješenje Vrhovnog suda doneseno 21. decembra 2007. godine, pa se samo po sebi podrazumjeva da je drugostepeno rješenje Okružnog suda, koje je pobijao revizijom, primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 25. marta 2008. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović