Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-942/08 (E. H. i njen suprug Adem Hasanbašić)

Odluka donesena 08. 09. 2009.

  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-942/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine,, u predmetu broj AP-942/08, rješavajući apelaciju Emine Hasanbašić i Adema Hasanbašića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Emine Hasanbašić i Adema Hasanbašića, podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-U-07-000419 od 31. januara 2008. godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-U-07-000398 od 31. januara 2008. godine, Rješenja Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okolice Tuzlanskog kantona broj 12/01-1-23-736/99 od 24. avgusta 2007. godine i Rješenja Službe za stambene poslove općine Tuzla broj 05-02/I-2-PS-23-650/98v.1027/08 od 20. juna 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Emina Hasanbašić i njen suprug Adem Hasanbašić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Tuzle, podnijeli su 26. marta 2008. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-

0-U-07-000419 od 31. januara 2008. godine, Presude Kantonalnog suda broj 003-0-U-07-000398 od 31. januara 2008. godine, Rješenja Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okolice Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 12/01-1-23-736/99 od 24. avgusta 2007. godine i Rješenja Službe za stambene poslove općine Tuzla (u daljnjem tekstu: Služba) broj 05-02/I-2-PS-23- 650/98v.1027/08 od 20. juna 2007. godine. Apelacije su zavedene pod brojevima AP-942/08 i AP-

943/08.

2. S obzirom da se predmetne apelacije tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta broj AP-942/08 i AP-943/08, kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-942/08.

3. Apelantici je rješenjem DOO Automatska obrada podataka Tuzla od 17. marta 1998. godine dodjeljen na korištenje stan u ulici Albina Herljevića broj 13, sprat VII/24, u Tuzli, na osnovu kojeg rješenja je 15. avgusta 2001. godine sa Javnim stambenim preduzećem Tuzla zaključila ugovor o korištenju stana. Nakon što je Komisija za kontrolu zaključenih i/ili obnovljenih ugovora o korištenju stana konstatovala da predmetni ugovor o korištenju stana nije zaključen suprotno članu 16. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima, apelanti su sa Općinom Tuzla zaključili ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, koji je ovjeren kod Općinskog suda u Tuzli 23. aprila 2003. godine pod brojem II 391/03. Na temelju ugovora o kupoprodaji stana, apelanti su se uknjižili u knjizi položenih ugovora Općinskog suda u Tuzli kao vlasnici predmetnog stana sa dijelovima ½.

4. DOO „Automatska obrada podataka“ Tuzla je 20. marta 1998. godine pokrenula postupak protiv A.B. radi iseljenja iz predmetnog stana, kao lica koje je bespravno uselilo u stan nakon smrti nosioca stanarskog prava R.C., dok je 12. maja 1998. godine A.B. pokrenula postupak radi izdavanja rješenja koje po svojoj pravosnažnosti zamjenjuje ugovor o korištenju stana.

5. Navedeni postupci su spojeni u jedan postupak, a A.B. je u toku tog postupka iseljena iz stana. Odlučujući u predmetnom postupku, Služba donijela Rješenje broj 05-02/I-2-PS-23-650/98v.1027/08 od 20. juna 2007. godine, potvrđeno Rješenjem Ministarstva broj 12/01-1-23-736/99 od 24. avgusta 2007. godine, kojim je odlučeno da to rješenje po pravosnažnosti zamjenjuje ugovor o korištenju stana, zaključen između A.B. i Općine Tuzla, dok se isti ne zaključi u smislu odredaba Zakona o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima, te je odbijen kao neosnovan zahtjev DOO „Automatska obrada podataka“ Tuzla, odnosno Općinskog pravobranilaštva Tuzla u pogledu raspolaganja stanom, dok je određeno da će se o pravima apelantice koja se nalazi u posjedu stana odlučiti nakon pravosnažnosti tog rješenja, te okončanja sudskog postupka radi utvrđivanja pravne valjanosti ugovora o otkupu stana koji je apelantica zaključila sa ranijim vlasnikom stana.

6. U obrazloženju rješenja je navedeno da je, nakon provedenog dokaznog postupka, utvrđeno da je A.B. u vrijeme smrti R.C., nosioca stanarskog prava na predmetnom stanu, bila član njenog porodičnog domaćinstva u smislu člana 6. Zakona o stambenim odnosima, a koje svojstvo je stekla ispunjenjem ugovora o doživotnom izdržavanju, kojeg je zaključila sa R.C. 30. septembra 1991. godine.

7. Apelantica i Općina Tuzla su podnijeli tužbe protiv Rješenja Ministarstva broj 12/01-1-23-

736/99 od 24. avgusta 2007. godine. Kantonalni sud je Rješenjem broj 003-0-U-07-000419 od 31. januara 2008. godine odbio tužbu apelantice, dok je Presudom broj 003-0-U-07-000398 od 31. januara 2008. godine odbio tužbu Općine Tuzla.

8. Općina Tuzla, putem Općinskog pravobranilaštva i apelantica su podnijeli zahtjeve za vanredno preispitivanje Rješenja Kantonalnog suda broj 003-0-U-07-000419 od 31. januara 2008. godine, i prema stanju spisa postupak po tim zahtjevima je u toku.

9. Apelanti smatraju da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

11. S obzirom da apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvenstveno mora odgovoriti na pitanje da li su garancije predviđene navedenim članovima uopšte primjenjive na njihov slučaj.

12. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakom pravo na pravičan postupak prilikom određivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Shodno navedenom ovo pravo se ne može primijeniti na sve postupke u kojim je neka osoba stranka u postupku, već je primjenjivo na postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze te stranke. Stoga je u konkretnom slučaju zadatak Ustavnog suda utvrđivanje da li je osporenim odlukama organa uprave i suda odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelanata.

13. U vezi sa tim, Ustavni sud primjećuje da su osporene odluke donesene u postupku pokrenutom po zahtjevu za iseljenje A.B. iz predmetnog stana, te po zahtjevu A.B. za izdavanje rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana i da su u tom postupku utvrđivana građanska prava i obaveze drugih lica, a ne apelanata, kao i da je u tom postupku konstatovano da će se da će se o građanskim pravima apelanata odlučivati u sudskom postupku radi utvrđivanja pravne valjanosti ugovora o otkupu stana, koji su apelanti zaključili sa ranijim vlasnikom stana.

14. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se u postupku koji se vodio po zahtjevu za iseljenje A.B. iz predmetnog stana, te po zahtjevu A.B. za izdavanje rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata, te da, shodno tome, apelanti u tom postupku ne mogu uživati zaštitu prava garantovanih članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, iz kojih razloga je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. Apelanti takođe navode da je osporenim odlukama povrijeđeno i njihovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, Ustavni sud konstatuje da u predmetnom postupku nije odlučivano o njihovom pravu na imovinu, već da je konstatovano da će se o tom pravu odlučivati u sudskom postupku radi utvrđivanja pravne valjanosti ugovora o otkupu stana, a koji postupak nije predmet ove apelacije. Obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanata o povredi člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u predmetnom postupku, takođe, ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-942/08 (E. H. i njen suprug Adem Hasanbašić) | Sudska praksa | Aktio