Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2285/07 (H. Lj.)

Odluka donesena 17. 09. 2009.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Miješanje u imovinu
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2285/07

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2285/07, rješavajući apelaciju H. Lj., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija H. Lj.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Cazinu broj I-854/02.

Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da po hitnom postupku donese konačnu odluku u predmetu broj I-854/02 u skladu sa članom II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i članom 1.

Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da, u skladu sa članom 74.

stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i u «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. H. Lj. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cetingrada, kojeg zastupa Jadranka Lojić, advokat iz Cazina, podnio je 8. augusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nepostupanja Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) po njegovom zahtjevu u predmetu broj I-854/02.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 28. februara 2008. godine da dostavi odgovor na apelaciju, kao i spis o apelantovom predmetu.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju i fotokopiju sudskog spisa broj I-854/02 dostavio 24. marta 2008. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda je dostavljen apelantu 7. maja 2009. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelant je, kao tražilac izvršenja, 19. marta 1992. godine predao tadašnjem Osnovnom sudu u Cazinu zahtjev za izvršenje protiv Redže Čajića, kao dužnika, radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 39.347,00 jugoslavenskih dinara, a na osnovu Presude Osnovnog suda broj P-745/82 od 27. februara 1990. godine sa klauzulom pravosnažnosti u dosuđujućem dijelu koji je potvrđen Presudom Višeg suda u Bihaću broj Gž-604/90 od 4. novembra 1990. godine. Apelant je 27. novembra 2002. godine dostavio sadašnjem Općinskom sudu fotokopiju tog izvršnog prijedloga, a istovremeno je podnio i zahtjev za rekonstrukciju sudskog spisa koji se odnosi na predmetni slučaj.

7. Općinski sud je, u skladu sa članom 94. Pravilnika o unutrašnjem poslovanju, 16. decembra 2003. godine dnevnom naredbom odredio daljnje postupanje s ciljem obnavljanja spisa i dostavljanja predmeta u rad.

8. Naredbom Općinskog suda broj SU-217-1/03 od 17. decembra 2003. godine dopuštena je rekonstrukcija predmetnog spisa pod brojem I-854/02.

9. Apelant je 26. jula 2007. godine Općinskom sudu dostavio podnesak tražeći da se nastavi izvršenje u predmetu broj I-854/02. Uz podnesak apelant je dostavio nalaz i mišljenje vještaka finansijske struke.

10. Dalje, apelant je 2. augusta 2007. godine, pozivajući se na predmet broj I-854/02, podnio još jedan prijedlog za nastavak izvršenja i protiv Esada Čajića, kao dužnika, radi namirenja novčanog potraživanja u iznosu od 193.720,00 jugoslavenskih dinara uz kamatu i troškove postupka na osnovu pravosnažne Presude Općinskog suda broj P-291/83 od 26. januara 1984. godine, koja je postala izvršna donošenjem Presude Okružnog suda u Bihaću broj Gž-24/85 od 13. marta 1985. godine. Apelant se u svom prijedlogu pozvao na predmete Općinskog suda broj I-1305/85 i broj I- 753/86 u kojima izvršenje nije provedeno.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant je naveo da mu je pravo na pravično suđenje povrijeđeno, jer Općinski sud nije postupio povodom njegovog zahtjeva, «u razumnom roku, ne preduzima ništa s ciljem provođenja izvršenja», iako je izvršni prijedlog sud zaprimio još 19. marta 1992. godine i koji je ponovljen 27. novembra 2002. godine. Apelant smatra da mu je na taj način povrijeđeno i pravo na imovinu i pravo na djelotvoran pravni lijek.

b) Odgovor na apelaciju

12. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo redoslijed izvršenih radnji koje je obavio povodom apelantovog zahtjeva koji se odnosio na rekonstrukciju konkretnog predmeta, te apelantovom opunomoćeniku omogućio uvid u spis 7. marta 2005. godine. Sud je istakao da nije sporno da je donesena Presuda Osnovnog suda broj P-745/82 od 27. februara 1990. godine, koja je postala pravosnažna presudom Okružnog suda u Bihaću od 4. novembra 1990. godine, te naveo da je Općinskom sudu i Redžo Čajić podnio tužbu protiv apelanta radi raskida ugovora i iseljenja i da je taj postupak, zbog smrti tužioca, prekinut Rješenjem suda broj P-1221/97 od 10. augusta 2000. godine.

V. Relevantni propisi

13. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 32/03, 52/03 i 33/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.

Član 9.

Podnesci, ročišta i spisi U izvršnom postupku sud postupa na osnovu podnesaka i drugih pismena.

Sud održava ročište kad je to ovim zakonom određeno, ili kad smatra da je održavanje prikladno.

Sud će izvan ročišta saslušati stranku ili učesnika u postupku, ako je to predviđeno ovim zakonom, ili ako smatra da je to potrebno radi razjašnjenja pojedinih pitanja ili izjašnjavanja o nekom prijedlogu stranke.

… Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 258.

Postupak izvršenja i osiguranja započet do dana primjene ovog zakona okončat će se prema odredbama ovog zakona.

VI. Dopustivost

14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

16. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. stav 1. i stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

18. Apelant se žali na povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, navodeći da Općinski sud nije preduzeo nijednu radnju radi donošenja odluke o njegovom zahtjevu za nastavak izvršenja iako je, prema relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku, bio obavezan hitno okončati konkretan predmet.

Pravo na pravičan postupak

19. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. (...)

21. Ustavni sud zapaža da se predmetni izvršni postupak odnosi na apelantovo novčano potraživanje utvrđeno pravosnažnim i izvršnim presudama. Dakle, radi se o zahtjevu da se u izvršnom postupku dobije sudska odluka u razumnom roku, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu.

a) Relevantni principi

22. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

23. Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).

b) Period koji se uzima u obzir

24. Ustavni sud, slijedeći praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u odnosu na predmete o dužini postupka u kojima su postupci pokrenuti prije nego što su organi Evropske konvencije zasnovali svoju vremensku nadležnost, u vlastitoj praksi zaključio je da u vezi sa predmetima u kojima se apelanti žale da postupak traje nerazumno dugo nema nadležnost da razmatra period koji je prethodio 14. decembru 1995. godine, kao datumu kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu, već ispituje samo postupak koji se vodio nakon tog datuma, budući da se samo taj period ratione temporis ubraja u nadležnost Ustavnog suda.

25. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio prijedlog za izvršenje protiv dužnika radi naplate novčanog potraživanja u ovoj pravnoj stvari 19. marta 1992. godine, a da je postupak nakon prekida rata u Bosni i Hercegovini nastavljen tek 27. novembra 2002. godine podnošenjem fotokopije navedenog izvršnog prijedloga i zahtjeva za rekonstrukciju predmetnog sudskog spisa Općinskom sudu. Iako postupak izvršenja u konkretnom slučaju traje više od 17 godina, period koji će Ustavni sud ispitati jeste period od stupanja na pravnu snagu Ustava Bosne i Hercegovine, 14. decembar 1995. godine, budući da je apelant već od tada mogao tražiti da se nastavi postupak. Ustavni sud zapaža da je to ukupan period od 13 godina i sedam mjeseci.

c) Analiza postupka

26. Ustavni sud zapaža da je apelant od 14. decembra 1995. godine mogao tražiti da se nastavi izvršni postupak i rekonstrukciju spisa. Međutim, od 14. decembra 1995. godine apelant nije preduzeo ništa sve do podnošenja zahtjeva 27. novembra 2002. godine. Ustavni sud smatra da se ovaj period od sedam godina može u cijelosti staviti apelantu na teret.

27. S druge strane, imajući u vidu činjenično stanje, odnosno ponašanje Općinskog suda od apelantovog podnošenja izvršnog prijedloga sa zahtjevom da se nastavi izvršni postupak i rekonstrukcija sudskog spisa pa dalje, Ustavni sud smatra da u konkretnoj situaciji nema potrebe da se posebno analizira razumnost dužine konkretnog postupka. Naime, Ustavni sud primjećuje da od momenta podnošenja zahtjeva za nastavljanje izvršnog postupka i preciziranog izvršnog prijedloga, dakle, od 27. novembra 2002. godine, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, Općinski sud, osim obavljene rekonstrukcije predmeta i ulaganja u spis Rješenja istog suda broj P-1221/97 od 10. augusta 2000. godine, nije preduzeo nijednu radnju propisanu Zakonom o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Ustavni sud podsjeća da je članom 5. stav 1. ZIP-a izričito propisano da je sud dužan da u postupku izvršenja postupa hitno, a članom 15. istog zakona propisano je da je sud, u pravilu, dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana. Ustavni sud zapaža da, uprkos navedenim odredbama zakona, Općinski sud do donošenja ove odluke nije zakazao nijedno ročište, niti preduzeo druge radnje propisane zakonom, koje bi bile prikladne za razjašnjenje pojedinih pitanja, činjenica ili izjašnjavanja stranaka ili učesnika u konkretnom postupku.

28. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u vezi sa donošenjem odluke u razumnom roku iako je apelant svojim ponašanjem doprinio ukupnoj dužini postupka.

Pravo na imovinu

29. Apelant, također, smatra da mu je nedonošenjem odluke Općinskog suda u konkretnom predmetu, iako postoji pravosnažna Presuda broj P-745/82 od 27. februara 1990. godine, povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da nemogućnost da se osigura donošenje odluke o prijedlogu za izvršenje radi izvršenja konačne presude u apelantovu korist predstavlja uplitanje u pravo na mirno uživanje imovine, kao što je to navedeno u prvoj rečenici prvog stava člana 1. Protokola broj 1 (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Jeličić protiv BiH, presuda od 31. oktobra 2006. godine, aplikacija broj 41183/02, stav 47). Zbog razloga koji su navedeni u ovoj odluci u kontekstu ispitivanja kršenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da miješanje u apelantovu imovinu nije opravdano u okolnostima konkretnog slučaja, zbog čega je došlo do povrede člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, stav 20, dostupnu na: www.ustavnisud.ba).

Ostali navodi

30. Ustavni sud zapaža da su navodi u pogledu prava na djelotvoran pravni lijek identični navodima o povredi prava na pravično suđenje. Suština je da apelant povredu prava na djelotvoran pravni lijek, isto kao i povredu prava na pravično suđenje, vidi u «nerazumno dugom trajanju postupka». U prethodnom dijelu obrazloženja Ustavni sud je dao razloge zašto smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Stoga, Ustavni sud neće razmatrati povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije zbog «nerazumno dugog trajanja postupka».

VIII. Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada Općinski sud u postupku izvršenja, u kojem je dužan da postupa hitno, u periodu od šest godina i sedam mjeseci nije preduzeo potrebne radnje, osim rekonstrukcije spisa, a za takvo nepostupanje i nedonošenje odluke u roku propisanom zakonom nisu ponuđeni razlozi koji bi se mogli smatrati razumnim opravdanjem.

32. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-2285/07 (H. Lj.) | Sudska praksa | Aktio