Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1535/07 (D. M.)

Odluka donesena 17. 09. 2009.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
  • Isplata duga
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1535/07

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1535/07, rješavajući apelaciju Dejana Magdalenića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Dejana Magdalenića.

Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Općinskog suda u Zenici broj 043-0-P-07-001189 od 17. juna 2008. godine.

U skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Zeničko-dobojskog kantona da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati Dejanu Magdaleniću iznos od 750,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Zeničko-dobojskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Dejan Magdalenić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Kadrija Kolić, advokat iz Sarajeva, podnio je 30. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud). Apelant je podnio apelaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je vođen u Općinskom sudu u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 043-0-P-07-001189.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 10. jula 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 17. jula 2009. godine.

4. Ustavni sud je 2. jula 2008. godine zatražio na uvid spis Općinskog suda broj 043-0-P-07- 001189.

5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 26. augusta 2009. godine.

III. Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelant je 11. augusta 2003. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv Bahrudina Skendera sa prijedlogom za izdavanje platnog naloga. Apelant je u tužbi naveo da je sa Bahrudinom Skenderom zaključio neformalni ugovor o zajmu u iznosu od 35.000,00 KM, sa rokom vraćanja najkasnije do 31. augusta 2002. godine. Međutim, Bahrudin Skender nije ispoštovao taj ugovor. Iznos i rok su utvrdili u priznanici koju su ovjerili u Općinskom sudu.

8. Rješenjem Općinskog suda broj Pl-3/2003 od 8. septembra 2003. godine apelantu je naloženo da dopuni tužbu tako da naznači tačnu adresu Bahrudina Skendera (u daljnjem tekstu: tuženi), te učini vjerovatnim postojanje pravnog interesa za izdavanje platnog naloga.

9. Na navedeno rješenje apelant je uložio žalbu.

10. Rješenjem Kantonalnog suda u Zenici broj Gž-576/04 od 9. augusta 2004. godine apelantova žalba je odbijena i prvostepeno rješenje je potvrđeno.

11. Podneskom od 20. augusta 2004. godine apelant je uredio tužbu u skladu sa navedenim rješenjem. Također je predložio da sud, u skladu sa članom 182. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03 i 73/05; u daljnjem tekstu: ZPP), donese presudu zbog propuštanja.

12. Apelant je u navedenom podnesku naveo adresu tuženog, ul. Čifluk broj 14, vl. slastičarnice «Verona» Zenica.

13. U spisu se nalazi službena zabilješka postupajućeg sudije od 8. oktobra 2007. godine u kojoj je navedeno da je postupajući sudija tog dana zadužen za predmet.

14. Dalje, u spisu se nalazi fotokopija dostavnice iz koje je vidljivo da je Općinski sud pokušao dostaviti tužbu na odgovor 5. novembra 2007. godine, te fotokopija poziva tuženom da dostavi odgovor na tužbu od 10. oktobra 2007. godine i od 29. januara 2008. godine.

15. Iz odgovora Općinskog suda slijedi da je tuženi 4. februara 2008. godine primio tužbu na odgovor, te priznanicu i poziv od 29. januara 2008. godine, što je vidljivo i iz fotokopije dostavnice.

16. Apelant je urgirao postupanje Općinskog suda u predmetu i to 19. septembra 2004. godine, 23. februara 2006. godine i 12. marta 2007. godine.

17. Općinski sud je održao pripremno ročište 11. aprila 2008. godine, a ročište za glavnu raspravu 2. juna 2008. godine.

18. Općinski sud je 17. juna 2008. godine donio Presudu broj 043-0-P-07-001189. Presuda je postala pravosnažna 24. jula 2008. godine. Tom presudom Općinski sud je obavezao tuženog da apelantu na ime glavnog duga isplati iznos od 35.000,00 KM i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 1.957,20 KM. Preostali dio tužbenog zahtjeva, koji se odnosi na zakonske zatezne kamate, Općinski sud je odbio kao neosnovan.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

19. Apelant navodi povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Također, apelant navodi i povredu prava na pristup sudu. Apelant ističe da je, u skladu sa rješenjem Općinskog suda, uredio tužbu 19. augusta 2004. godine, ali da Općinski sud nije zakazao pripremno ročište i da nije donio odluku u predmetu i uz nekoliko njegovih urgencija. Apelant je tražio od Ustavnog suda da usvoji apelaciju, utvrdi povredu, naloži Općinskom sudu da donese odluku, te kompenzaciju u iznosu od 2.000,00 KM zbog nerazumno dugog trajanja postupka.

b) Odgovor na apelaciju

20. Općinski sud je naveo hronologiju postupanja u predmetu. Međutim, u pogledu navoda apelacije o tome da sud nije zakazao pripremno ročište do dana podnošenja apelacije, iako je apelant uredio tužbu 19. augusta 2004. godine, Općinski sud je naveo da je tužba dostavljena tuženom na odgovor 4. februara 2008. godine, «nakon niza ranijih bezuspješnih pokušaja». Općinski sud je istakao da su apelantovi navodi neosnovani.

V. Relevantni propisi

21. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03 i 73/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

24. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je, u vrijeme trajanja postupka u Ustavnom sudu, okončan Presudom Općinskog suda broj 043-0-P-07-001189od 17. juna 2008. godine, koja je postala pravosnažna 24. jula 2008. godine. Iako je podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, apelacija je dopustiva zato što Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

26. Apelant se žali da su mu zbog nedonošenja odluke povodom podnesene tužbe povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i pravo na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje.

Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Suđenje u razumnom roku

a) Relevantni principi

27. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38, i Ustavni sud, Odluka broj AP 2422/06, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 32/08).

b) Period koji se uzima u obzir

28. Apelant je pokrenuo postupak 11. augusta 2003. godine, a uređenu tužbu je, u skladu sa ZPP, dostavio Općinskom sudu 20. augusta 2004. godine. Općinski sud je donio presudu 17. juna 2008. godine. Dakle, parnični postupak je pred prvostepenim sudom trajao četiri godine i 10 mjeseci.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

29. Ustavni sud uočava da je apelant pokrenuo postupak protiv tuženog radi povrata duga u iznosu od 35.000,00 KM, sa prijedlogom za izdavanje platnog naloga. Pravosnažnim rješenjem apelantu je naloženo da uredi tužbu, što je apelant i učinio podneskom od 19. augusta 2004. godine. Ustavni sud smatra da postupak nije bio složen, odnosno da je bio jednostavan. Naime, Općinski sud je izveo samo jedan jedini dokaz, a to je uvid u ovjerenu priznanicu u kojoj su apelant i tuženi naveli iznos duga i rok vraćanja duga. Postupak je, također, jednostavan i ako se ima u vidu činjenica da je Općinski sud dostavio tužbu na odgovor 4. februara 2008. godine, a da je presudu donio 17. juna 2008. godine, dakle u svega šest mjeseci. Ustavni sud zaključuje da se radilo o postupku koji uopće nije bio složen, odnosno da složenost predmeta nema utjecaj na njegovu dužinu.

30. Dalje, Ustavni sud uočava da apelant ničim nije doprinio dužini trajanja postupka, odnosno da nije koristio bilo kakve metode koje bi mogle dovesti do odugovlačenja postupka.

31. U vezi sa ponašanjem Općinskog suda, Ustavni sud smatra da je Općinski sud dostavio tužbu na odgovor tuženom 4. februara 2008. godine, na adresu koju je apelant naznačio u uređenoj tužbi, dakle, nakon tri godine i šest mjeseci. Dalje, iz spisa nije vidljivo da je Općinski sud preduzimao bilo koje radnje u predmetu od augusta 2004. godine do oktobra 2007. godine. Ustavni sud smatra da nisu postojale nikakve okolnosti koje bi opravdale ovako dugo nepostupanje Općinskog suda.

32. Ustavni sud zaključuje da za ovo nepostupanje Općinskog suda, odnosno nedonošenje prvostepene presude u roku od četiri godine i 10 mjeseci, u nimalo složenom predmetu, nema nikakvog opravdanja, pogotovo što u tome nema apelantovog doprinosa, samim tim, niti odgovornosti. Pri tome, Ustavni sud naglašava da je za pravni sistem od ključne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena. Naime, svako nepotrebno odugovlačenje često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, te gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem.

33. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje kompenzacije

34. Apelant traži da mu se na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku dosudi iznos od 2.000,00 KM. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da za razliku od postupaka pred redovnim sudovima naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu kao satisfakciju u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 20/06).

35. U konkretnom slučaju, budući da se radi o sporu koji nije zahtijevao hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantu za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka trebalo isplatiti iznos od po 150,00 KM, dakle ukupan iznos od 750,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužan da isplati Zeničko-dobojski kanton u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Pravo na pristup sudu

36. Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi sa povredom prava na donošenje odluke u razumnom roku, garantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav

1. Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na pristup sudu.

VIII. Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u činjenici da se sveukupno trajanje postupka radi odlučivanja povodom tužbe može u cijelosti staviti na teret ponašanju nadležnog suda. Također, povreda se ogleda i tome što taj sud nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.

38. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-1535/07 (D. M.) | Sudska praksa | Aktio