Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1793/07 (S. I.)

Odluka donesena 17. 09. 2009.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1793/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP-1793/07, rješavajući apelaciju Snježane Ignjatović, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. i članka 59. stavak 2. točka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Snježane Ignjatović podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjaluci, broj: P-1793/01, zbog toga što je očito (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Snježana Ignjatović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Beograda, koju zastupa Predrag Radulović, odvjetnik iz Banjaluke, podnijela je 14. lipnja 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-1793/01.

2. Apelantica je 7. kolovoza 2001. godine protiv ODTP «Malprex» iz Banjaluke kao tuženog (u daljnjem tekstu: tuženi) pokrenula parnični postupak radi naplate novčanih potraživanja u iznosu od 85.704,00 KM, nastalih na temelju ugovora o zakupu. U ovoj fazi postupka apelanticu je zastupao Marinko M. Brkić, odvjetnik iz Banjaluke.

3. Na pripremnom ročištu, održanom 15. listopada 2002. godine, Osnovni sud je konstatirao da je apelantica dostavila tužbeni zahtjev bez ijednog dokaza, te je apelantici naložio da u roku od osam dana dostavi dokaze na kojim temelji tužbeni zahtjev, između ostalih: ugovor o zakupu između apelantice kao zakupoprimatelja i tužene kao zakupodavatelja, račune kojim potkrijepljuje navode o uloženim sredstvima u poslovni prostor, te korespodenciju sa nadležnim tijelima općine Banjaluka. Osnovni sud je naložio i tuženom dostavu dokaza kojim bi potkrijepio izjavu koju je dao. Na ovom ročištu i Enver Draguša, odvjetnik iz Beograda, uložio je u spis punomoć za zastupanje apelantice.

4. Apelantica je podneskom od 23. listopada 2002. godine Osnovnom sudu dostavila tražene dokaze, te prijedlog za osobađanje plaćanja sudske takse.

5. Iz zapisnika Osnovnog suda sa pripremnog ročišta od 22. travnja 2003. godine, slijedi da je ročište odloženo po zahtjevu punomoćnika apelantice Envera Draguše, da će se ročište održati 3. lipnja 2003. godine, te da je na tom ročištu punomoćnik apelantice Marinko Brkić otkazao punomoć za zastupanje apelantici.

6. Iz zapisnika Osnovnog suda sa ročišta održanog 3. lipnja 2003. godine slijedi da je u spis uložen telegram Predraga Radulovića, odvjetnika iz Banjaluke u kojem je navedeno da apelantica nije u mogućnosti pristupiti ročištu, a niti on, jer da mu je apelantica dala punomoć za zastupanje tek 31.svibnja 2003. godine.

7. Osnovni sud je donio Rješenje o mirovanju postupka, broj P 1793/01 od 3. lipnja 2003. godine, budući da punomoćnik apelantice Enver Draguša nije pristupio, niti je svoj izostanak opravdao, iako je bio uredno obaviješten.

8. Apelantica je uložila žalbu na navedeno rješenje 19. lipnja 2003. godine sa prijedlogom za povrat u prijašnje stanje.

9. Osnovni sud je Rješenjem, broj: P 1793/01 od 23. lipnja 2003. godine navedenu žalbu vratio na dopunu, te naložio apelantici da dostavi urednu punomoć za izjavljivanje žalbe za odvjetnika Predraga Radulovića.

10. Odvjetnik Predrag Radulović 9. srpnja 2003. godine dostavio je Osnovnom sudu punomoć za zastupanje apelantice. Uređenu žalbu i spis predmeta Osnovni sud je dostavio Okružnom sudu u Banjaluci (u daljenjem tekstu: Okružni sud).

11. U spisu se nalazi dopis Okružnog suda broj Gž-1481/03 od 8. lipnja 2005. godine upućen Osnovnom sudu kojim je dostavljen spis i kojim je naloženo Osnovnom sudu da odluči o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, budući je to u njegovoj nadležnosti, kako bi Okužni sud mogao nastaviti postupak po žalbi. Okružni sud je 5. srpnja 2005. urgirao postupanje po dopisu.

12. Osnovni sud je 13. listopada 2005.godine održao ročište na kojem je donio Rješenje kojim je usvojio prijedlog za povrat u prijašnje stanje, te Rješenje kojim je apelantici naložio da uredi tužbu sukladno čl. 53. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 58/03, 85/03 i 74/05, u daljenjem tekstu ZPP).

13. Apelantica je 20. listopada 2005. godine dostavila uređenu tužbu, a tuženi je 14. prosinca 2005. godine dostavio odgovor na tužbu.

14. Osnovni sud je 2. lipnja 2006. godine obavijestio Okružni sud da je donio rješenje kojim je usvojio prijedlog za povrat u prijašnje stanje i kojim je predmet vraćen u stanje prije donošenja rješenja o mirovanju postupka.

15. U spisu se nalazi punomoć od 15. siječnja 2007. godine, koju je punomoćnik apelantice Enver Draguša iz Beograda dao Živoradu Nisiću, odvjetniku iz Beograda i Simonidi Nišić, pripravnici kod odvjetnika Vladimira Petrovića iz Beograda, za zastupanje u ovom predmetu.

16. U spisu se, također, nalazi podnesak punomoćnika Predraga Radulovića od 27. prosinca 2007. godine kojim je obavijestio Osnovni sud da otkazuje apelantici punomoć budući da mu je nepoznato gdje se apelantica nalazi, jer ne odgovora na njegove telefonske pozive i nije na adresi koju mu je dala.

17. Iz zapisnika Osnovnog suda od 17. siječnja 2008. godine i 18. veljače 2008. godine slijedi da su pripremna ročišta odgođena zbog bolesti suca zaduženog za predmet, te da na drugo ročište nije pristupila niti apelantica, niti punomoćnik apelantice.

18. Osnovni sud je 16. prosinca 2008. godine održao pripremno ročište na kojem je donio Rješenje kojim se tužba apelantice smatra povučenom, budući da punomoćnik apelantice Živorad Nisić nije pristupio ročištu, niti je opravdao izostanak.

19. Apelantica smatra da joj je nedonošenjem odluke u razumnom roku Osnovnog suda po njenoj tužbi podnesenoj 27.srpnja 2001. godine, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljem tekstu: Europska konvencija). Apelantica nije obrazlagala povredu ovog prava osim što je citirala odredbe Europske Konvencije, koje se odnose na pravo na pravično suđenje

20. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

21. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni usvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP156/05 od 18.svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-

Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

22. Pri ocijeni dužine trajanja postupka, Ustavni sud prije svega podjeća da prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka se mora ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

23. Ustavni sud će u analizi trajanja dužine postupka krenuti od ponašanja apelantice. Ustavni sud uočava da je apelantica podnijela tužbu 27. srpnja 2001. godine uz koju nije dostavila niti jedan dokaz, te da joj je sud na ročištu održanom 15. listopada 2002. godine naložio da dostavi dokaze. Nadalje, da je nakon što je apelantica 23. listopada 2002. godine dostavila dokaze, Osnovni sud je zakazao dva pripremna ročišta 22. travnja 2003. godine i 3. lipnja 2003. godine na koja apelantica niti njen punomoćnik nisu pristupili, te je sud donio Rješenje o mirovanju postupka 3 lipnja 2003. godine. Na navedeno rješenje apelantica je uložila neurednu žalbu, (nije dostavila punomoć za zastupanje za odvjetnika Predraga Radulovića koje je u to vrijeme preuzeo zastupanje apelantice). Dakle, urednu žalbu sudu apelantica je dostavila 9. srpnja 2003. godine. Postupajući po žalbi Okružni sud je 8. lipnja 2005. godine Osnovnom sud vratio spis, budući je žalba sadržavala i prijedlog za povrat u prijašnje stanje za koji je nadležan Osnovni sud. Ustavni sud konstatira da je Okružni sud po žalbi postupio u roku od nešto manje od dvije godine što svakako predstavlja propust suda. Osnovni sud je na ročištu održanom 13. listopada 2005. godine zakazao pripremno ročište, te prihvatio apelantičin prijedlog za povrat u prijašnje stanje.

24. Nadalje, Ustavni sud uočava da je nakon održanog pripremnog ročišta Osnovnom sudu dostavljena uređena tužbu sukladno novom ZPP-, da je dostavljen odgovor na tužbu, da je nakon toga u spis uložen podnesak punomoćnika Predraga Radulovića kojim je otkazao punomoć iz razloga što nema više kontakt sa apelanticom, da je Osnovni sud je zakazivao pripremno ročište tri puta od kojih na posljedna dva nije pristupila niti apelantica, niti punomoćnik, te da je u konačnici i donio Rješenje kojim se tužba apelantice smatra povučenom iz razloga što punomoćnik apelantice nije pristupio iako je uredno obaviješten. Ustavni sud uočava da je apelantica tijekom postupka imala četiri punomoćnika što je svakako njeno pravo, ali također, uočava da su joj dva punomoćnika otkazala punomoć, jedan iz razloga što uopće nije mogao ostvariti komunikaciju sa apelanticom. Iako je utvrdio propust Okružnog suda zbog nepostupanja po žalbi, Ustavni sud zaključuje da je ponašanje apelantice imalo odlučujući utjecaj na dužinu postupka, kako zbog nepristupanja velikom broju ročišta, iz kojeg razloga je Osnovni sud i donio dvije odluke u postupku, tako i zbog loše komunikacije sa punomoćnicima. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud smatra da nije neophodno razmatrati ostale kriterije navedene u točki 21. ove odluke. S obzirom na navedeno Ustavni sud smatra da činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. apelantica nema «opravdan zahtjev», zbog čega nema elemenata koji prima facie ukazuju da bi bilo potrebno meritorno ispitivanje. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelantice o kršenju prava iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije očito neutemeljeni.

25. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očito (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

26. U skladu sa člankom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1793/07 (S. I.) | Sudska praksa | Aktio