Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2304/07 (T. K.)
Odluka donesena 17. 09. 2009.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Uknjižba
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2304/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 2304/07 rješavajući apelaciju Tanje Kordić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tanje Kordić podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Mostaru broj DnI:713/05, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Tanja Kordić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Nenad Gvozdić-Nino, advokat iz Mostara, podnijela je 9. avgusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj DnI:713/05. Apelantica je 4. oktobra 2007. godine dopunila apelaciju.
2. Apelantica je 23. juna 2005. godine, kao kupac i pod imenom Tanja Krešić, zaključila ugovor o prodaji stana (u daljnjem tekstu: ugovor) sa M.V., kao prodavcem. U članu 1. ugovora, stranke su konstatovale da je prodavac vlasnik stana na osnovu Ugovora o poklonu zaključenog 16. januara 2003. godine sa poklonodavcem V.V. i ovjerenog istog dana u Općinskom sudu. Stranke su, u ugovoru navele precizne podatke o identifikaciji stana kao i da prodavac uz stan prodaje i pripadajući dio zajedničkih dijelova i uređaja zgrade koji služe zgradi kao cjelini i pripadajući dio zemljišta ispod zgrade koja je izgrađena na k.č. 1344/2 (1618).
3. Apelantica je 22. juna 2005. godine, Općinskom sudu – Zemljišno-knjižnom odjelu, predala zemljišno-knjižnu molbu. U podnijetoj molbi je tražila da sud, na osnovu priloženog Ugovora o prodaji, dozvoli uknjižbu prenosa prava vlasništva nad stanom «vlasništvo sada pokojne V. V. kao jedinog vlasnika». U obrazloženju podnesene molbe, apelantica je navela da je prodavac M.V. vlasnik po osnovu Ugovora o poklonu zaključenim sa zemljišno-knjižnim vlasnikom V.V. Također je navela da je prodavac M.V. izmirio sve poreske obaveze i da je 23. juna 2005. godine podnio molbu za uknjižbu prenosa prava vlasništva na stanu koji je ona kupila. Obzirom da je prodavac prodao stan apelantici, to apelantica traži da se izvrši upis prava vlanišrtva na njeno ime.
4. Apelantica je 18. jula 2006. godine, Općinskom sudu dostavila podnesak-dopunu zahtjeva u kojem je navela da je promijenila prezime i da se sada preziva Kordić. Obzirom na navedenu činjenicu, traži da Općinski sud prilikom upisa prava vlasništva na stanu, isto izvrši na njeno novo prezime. Uz dopunu je dostavila Izvod iz matične knjige vjenčanih od 10. juna 2006. godine. Apelantica je, 10. maja 2007. godine, Općinskom sudu dostavila Požurnicu-molbu u kojoj je tražila da se izvrši upis prenosa prava vlasništva nad stanom koji je kupila, te da je sud obavijesti o istom.
5. Apelantica u apelaciji navodi povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Povredu ovih prava apelantica vidi u nerazumno dugom trajanju postupka upisa prava vlasništva na njeno ime u zemljišnim knjigama, što za posljedicu ima da ne može stan staviti pod hipoteku, da ne može dobiti saglasnot za komunalne priključke, niti raspolagati sa stanom, jer pravno nije vlasnik stana. Zbog svih navedenih povreda traži naknadu materijalne i nematerijalne štete i sve advokatske troškove postupka pred Ustavnim sudom.
6. U odgovoru na apelaciju od 30. avgusta 2007. godine, Općinski sud je istakao da je uvidom u Dnevnik zaprimljenih predmeta u KPU i zemljišne knjige utvdio da ne postoji zahtjev Tanje Kordić za upis prava vlasništava na stanu od 22. juna 2007. godine. Općinski sud je, naknadno, 25. maja 2009. godine, obavijestio Ustavni sud da je apelantica pod imenom Tanja Krešić podnijela zahtjev za uknjižbu Općinskom sudu, 22. juna 2006. godine i da je predmet zaveden pod brojem DnI:713/05. Međutim, prije podnošenja zahtjeva apelantice, u predmetu je postojala «plomba» tj. neriješeni predmet broj DnI: 585/05 koji Općinski sud nije riješio, jer ima nedostatak. Naime, u Ugovoru o poklonu koji je pravni osnov za prenos prava vlasništva, identifikacioni podaci o stanu ne odgovaraju podacima iz prvobitnog Ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo na osnovu kojeg je izvršena knjižba stana. Zbog toga je bilo potrebno prvo izvršiti ispravku Ugovora o poklonu, odnosno napraviti Aneks istog ugovora, radi ispravke identifikacionih podataka stana i nakon toga predati zahtjev za uknjižbu istog. Općinski sud je naveo da je stranci, putem punomoćnika, dostavio Rješenje od 26. januara 2009. godine, kojim je tražio da se dopuni zahtjev za uknjižbu. Do 21. maja 2009. godine, po navedenom zahtjevu stranka nije postupila, te je ispunjena pretpostavka za odbacivanje zahtjeva u smislu odredbe člana 40. stav 1. Zakona o zemljišnjim knjigama («Službene novine Federacije BiH» br.19/03; u daljnjem tekstu: ZZK). Samim tim ako se odbaci zahtjev stranke u predmetu DnI: 585/05 morao bi se odbiti i zahtjev apelantice zbog neispunjavanja zakonskih pretpostavki za upis uknjižbe prava vlasništva.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudencji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur- Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
Pravo na pravično suđenje
9. Apelantica se Ustavnom sudu obratila zbog činjenice da vanparnični postupak uknjižbe prava vlasništva, koji je pokrenula pred Općinskim sudom, neopravdano dugo traje, odnosno da u njenom slučaju nije donesena odluka u „razumnom roku“ u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije
10. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje, Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud podsjeća da je rješavajući apelaciju u predmetu AP 2706/06 (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2706/06 od 14. oktobra 2008. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) podnesenu također zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci, a koji se odnosi na upis u zemljišne knjige, odlučio preispitati dotadašnju praksu u svijetlu principa prava na pravično suđenje, uzimajući u obzir praksu Evropskog suda za ljudska prava i komparativnu ustavno-sudsku praksu. Navedenom odlukom Ustavni sud je, za razliku od dotadašnje ustavno-sudske prakse, odlučio da je u predmetima ovoga sadržaja primjenjiv član 6. Evropske konvencije, odnosno član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te se umjesto davanja posebnog obrazloženja, poziva na obrazloženje dopustivosti iz navedene odluke (ibid, tačka 21, 22. i 23.).
11. Primjenjujući navedene principe na konkretan slučaj, Ustavni sud zapaža da apelantica ima pravo na garancije iz člana 6. Evropske konvencije, odnosno član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
12. U odnosu na apelantičine navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se cijeniti u svijetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
13. Ustavni sud zapaža da je apelantica u konkretnom vanparničnom predmetu, Općinskom sudu podnijela zemljišno-knjižnu molbu, 22. juna 2005. godine. Nadalje, Ustavni sud primjećuje, da u momentu kupovine stana, u Ugovoru o prodaji a ni u podnijtoj molbi, ne postoje zemljišno-knjižni podaci o predmetnom stanu, kao jedini relevantan dokaz da je prodavac vlasnik. U vezi s navednim, Ustavni sud podsjeća da je članom 5. ZZK propisano da «vlasništvo i druga prava na nekretninama nastaju tek upisom u zemljišnu knjigu [...]». Pored toga, iz odgovora Općinskog suda proizilazi da je sud postupao u skladu sa pozitivnim propisima i da nije mogao izvršiti upis prava vlasništva stana na ime apelantice, bez prethodnog upisa vlasništva na ime prodavca. Ustavni sud također, primjećuje da je apelantica imala mogućnost da izvrši uvid u zemljišne knjige i utvrdi kakvo je stanje upisano u istim, u skladu sa odredbom člana 77. ZZK kojim je propisano da je «uvid u zemljišne knjige, pripadajuće akte i isprave i javne akte je slobodan [...]» a članom 78. da svaka osoba ima pravo, nakon plaćanja sudske takse dobiti zemljišno-knjižne izvode. Ustavni sud primjećuje i da je Općinski sud pozvao stranku da izvrši ispravku-dopunu zahtjeva za uknjižbu rješenjem od 26. januara 2009. godine, te da do 21. maja 2009. godine, po navedenom zahtjevu stranka nije postupila. Zbog svega navedenog, Ustavni sud smatra da je isključivi krivac za nepostupanje Općinskog suda u konkretnom predmetu apelantica i da se ne može stavljati na teret Općinskom sudu krivica za nepostupanje po apelantičinom zahtjevu za upis prenosa prava vlasništva.
14. U ocjeni razumnosti trajanja postupka Ustavni sud je uzeo u obzir navedene elemente, smatrajući da nije nužno posebno razmotriti pitanje složenosti postupka i značaja postupka za apelanticu i zaključio je da je period od četiri godine i dva mjeseca, od podnošenja molbe za upis prenosa prava vlasništva, razuman rok u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije i stoga činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelantica navodi u smislu stava iznesenog ranije u ovoj odluci. Ustavni sud ističe da ni do dana donošenja ove odluke nema informaciju da su ispunjene potrebne procesne pretpostavke za okončanje postupka po zahtjevu aplantice, što s ene može staviti na teret Općinskom sudu.
15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije „žrtva“ kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Pravo na imovinu
16. Apelantica se, također, žali da je zbog nepostupanja po njenoj molbi za uknjižbu prava vlasništva povrijeđeno i njeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje ovog prava apelantica obrazlaže tvrdnjama kako nema pravo raspolaganja na nekretnini koju je kupila. Ustavni sud je, međutim, razmatrajući ove navode u okviru člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već zaključio da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani. Stoga, Ustavni sud smatra da nema ništa što u konkretnom slučaju ukazuje da apelantica ima «opravdan zahtjev» u vezi sa kršenjem prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju, pa su i ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
Ostali navodi
17. U vezi sa navodima o povredi prava iz člana 13. Evropske konvencije, koje apelantica ističe u apelaciji, Ustavni sud je utvrdio da nisu posebno obrazloženi nego se spominju u kontekstu navoda o kršenju prava na pravično suđenje koje je Ustavni sud već razmotrio. Zbog toga, ove navode Ustavni sud neće posebno ispitivati.
18. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović