Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-988/07 (DEPOS – Demokratski pokret Srpske iz Banja Luke)
Odluka donesena 17. 09. 2009.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 3. P broj 1 uz EK – Pravo na slobodne izbore - općenito/opseg zaštite
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Izbori
- Izborni zakon
- Pristup sudu
Sastav suda
Citirani propisi
- Izborni zakon Bosne i Hercegovine · čl. 4
- Odluka o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine uvrštavanjem, iza člana 18.9 u glavi 18., sljedeća dva člana koja glase: · čl. 4
- Odluka o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine · čl. 4
- Zakon o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine · čl. 4
- Ispravka Zakona o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine · čl. 4
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine · čl. 4
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine · čl. 4
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine · čl. 4
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-988/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 988/07 rješavajući apelaciju DEPOS-a – Demokratskog pokreta Srpske, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija DEPOS-a – Demokratskog pokreta Srpske podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj Iž-02/07 od 8. februara 2007. godine i odluka Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine br. 01-02-2- 1490/06 od 16. januara 2007. godine i 01-02-2-1490-1/06 od 20. jula 2006. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. DEPOS – Demokratski pokret Srpske iz Banja Luke (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Irena Mojović, advokat iz Banja Luke, podnio je 30. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Iž-02/07 od 8. februara 2007. godine i odluka Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIK) br. 01-02-2-1490/06 od 16. januara 2007. godine i 01-02-2-1490-1/06 od 20. jula 2006. godine.
2. Odlukom Ustavnog suda broj AP-2679/06 od 29. septembra 2006. godine usvojena je apelacija apelanta i ukinuto je Rješenje Suda BiH broj Iž-10/06 od 27. jula 2006. godine. Ovom odlukom predmet je vraćen Sudu BiH da donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Naime, Ustavni sud je u navedenoj odluci zaključio da je Sud BiH arbitrarno primijenio član 4.2. stav 1. tačka 2. Izbornog zakona BiH («Službeni glasnik BiH» br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06 i 32/07, u daljnjem tekstu: Izborni zakon), kada je utvrdio da je CIK pravilno odbio potvrdu kandidature sporne kandidatkinje jer nije bila upisana u Centralni birački spisak (u daljnjem tekstu: CBS) na dan objavljivanja izbora. Arbitrarnost se ogledala u zaključku Suda BiH da je jedini relevantan dokument za evidentiranje u CBS „CIPS-ova lična karta“ iako Izborni zakon ne sadrži takvu odredbu, a druge odredbe Izbornog zakona jasno definiraju koje se sve javne evidencije koriste za stvaranje i ažuriranje CBS, kao što predviđaju i jasnu obavezu CIK-a da vodi i ažurira CBS. Kada je u postupku za ovjeru kandidatskih lista apelant primio obavijest u kojoj je, između ostalog, bilo navedeno da se sporna kandidatkinja ne nalazi u CBS, uz prigovor na tu obavijest dostavio je dokumentaciju za spornu kandidatkinju iz koje se moglo zaključiti da bi ona trebalo da se nađe u centralnoj evidenciji građana. CIK je trebalo da postupi prema tom prigovoru kao da se radilo o dostavi dodatne dokumentacije i, u skladu sa članom 3.2. Izbornog zakona BiH, trebalo je da pristupi ažuriranju CBS, ukoliko su postojali uslovi za to.
3. Postupajući po navedenoj odluci Ustavnog suda, Sud BiH je rješenjem broj Iž-57/06 od 29. novembra 2006. godine, usvojio žalbu apelanta izjavljenu protiv odluke CIK-a broj 01-02-2-1490- 1/06 od 20. jula 2006. godine, pa je ta odluka ukinuta i predmet je vraćen na ponovno odlučivanje. U obrazloženju rješenja, Sud BiH je naveo da je, nakon ponovnog ispitivanja žalbe apelanta, donio odluku kojom se ukida osporena odluka CIK-a, kome je istovremeno naložio da, u ponovnom postupku, postupi u skladu sa primjedbama Ustavnog suda iz odluke broj AP 2679/06.
4. CIK je 16. januara 2007. godine donio odluku broj 01-02-2-1490/06 kojom se prigovor apelanta odbija kao neosnovan. U obrazloženju odluke, CIK je naveo da je izvršio uvid u dokumentaciju dostavljenu uz prigovor i uvid u CBS. CIK je utvrdio da sporna kandidatkinja na kandidatskoj listi apelanta za učestvovanje na izborima, nije upisana u CBS do dana raspisivanja izbora tj. do 4. maja .2006. godine, zbog čega njena kandidatura nije ovjerena. Jedan od uslova za kandidovanje na izborima je da kandidat mora biti upisan u CBS u općini u kojoj se kandidira ili u općini unutar granice izborne jedinice, ako se kandidira za viši nivo vlasti, najkasnije do dana raspisivanja izbora što propisuje član 4.2 stav 1 Izbornog zakona. CIK je utvrdio da se sporna kandidatkinja nalazi upisana u CBS od 31. maja 2006. godine i da je svoje aktivno biračko pravo mogla ostvariti na proteklim izborima, no nije mogla ostvariti pasivno biračko pravo iz razloga što je prijavila prebivalište poslije isteka roka za ovjeru kandidata, odnosno poslije datuma do kojeg su kandidati na izborima morali biti upisan i u CBS. CIK je također utvrdio da sporna kandidatkinja ima prijavljeno prebivalište u Banja Luci od 31. maja 2006. godine, o čemu je priložen akt Ministarstva civilnih poslova BiH – Direkcija za implementaciju CIPS projekta broj 12-50-74DLJ/07 od 15. januara 2007. godine sa prilogom istorijata prijave prebivališta za spornu kandidatkinju.
5. Nadalje je u obrazloženju odluke CIK naveo da je odredbom člana 1.4 stav 2. Izbornog zakona propisano da državljanin mora biti upisan u CBS da bi ostvario biračko pravo. Odredbom člana 1.5 stav 1 propisano je da državljani BiH koji imaju biračko pravo, imaju pravo da glasaju u opštini u kojoj imaju prebivalište, a član 3.1 propisuje da je CBS evidencija o državljanima BiH koji imaju biračko pravo u skladu sa Izbornim zakonom. Aktivno biračko pravo je građansko pravo koje se ne stiče sui generis, već ispunjavanjem uslova propisanih zakonom. Prema zakonodavstvu BiH, uslovi za sticanje aktivnog biračkog prava su: državljanstvo BiH, prebivalište u BiH i punoljetstvo. Za ostvarivanje pasivnog biračkog prava uslovi su propisani Izbornim zakonom, pa jedan od tih uslova je utvrđen u članu 4.2 stav (1) tačka 1. kako je već ranije navedeno, «da kandidat mora biti upisan u CBS do dana raspisivanja izbora». Nadalje je CIK naveo da je, postupajući po rješenju Suda BiH i Ustavnog suda BiH izvršio uvid u evidenciju aktivne registracije u CBS koji je važio do uvođenja pasivne registracije, te utvrdio da ni u jednom biračkom spisku sporna kandidatkinja nikada ranije nije bila evidentirana kao birač.
6. U konkretnom slučaju, s obzirom da sporna kandidatkinja nije osoba sa statusom raseljene osobe nisu se mogle ni primijeniti odredbe Izbornog zakona da se imenovana upiše u CBS na osnovu njene priložene dokumentacije, te je jedini mjerodavni organ Direkcija za implementaciju projekta «CIPS» koji može potvrditi da li je neko upisan u CBS ili ne, u smislu člana 3.9. Izbornog zakona na osnovu podataka iz službenih evidencija o prebivalištu i boravištu građana BiH. Obzirom da član 3.9 ovog zakona regulisano da se državljanin BiH koji ima biračko pravo upisuje u CBS za osnovnu jedinicu gdje ima prijavljeno prebivalište u BiH. Zbog navednog je prigovor apelanta odbijen kao neosnovan, pa je u skladu sa članom 6.6 stav 3. u vezi sa članom 4.21 stav 2 Izbornog zakona, CIK odlučio kao u dispozitivu.
7. Sud BiH je, odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv odluke CIK-a, 8. februara 2007. godine donio rješenje broj Iž-02/07 kojim se žalba odbija. U obrazloženju rješenja, Sud BiH je naveo da je utvrdio da je CIK,, u ponovnom postupku prihvatio primjedbe i upute Suda BiH i Ustavnog suda BiH. Nadalje je Sud BiH utvrdio da je CIK izvršio uvid u presjek stanja podataka u evidenciji CBS zaključno sa danom 4. maj 2006. godine kao danom raspisivanja izbora. Uvidom u CBS, CIK je utvrdio da je sporna kandidatkinja upisana u isti tek od 31. maja 2006. godine, te da je od tada mogla ostvariti svoje aktivno biračko pravo. Međutim, sporna kandidatkinja nije mogla ostvariti svoje pasivno biračko pravo, jer je prijavila prebivalište poslije isteka roka za ovjeru kandidata. Sud BiH je istakao da je odredbom stava (2) člana 1.4 Izbornog zakona propisano da državljanin mora biti upisan u CBS, u skladu sa odredbama Izbornog zakona, Sud BiH je zaključio da je pravilno primijenjeno poglavlje 3. Izbornog zakona, kojim je propisan način vodenja CBS koji se vodi na osnovu podataka iz službenih evidencija o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine, koje vodi nadležni državni organ, kao i drugih isprava i službenih evidencija o državljanima Bosne i Hercegovine, koje vode CIK i drugi nadležni organi i na osnovu javnih isprava i podataka koji se dobiju neposredno od građana. Sud BiH je naveo da je CIK pravilno konstatovao u pobijanoj odluci da se druge službene evidencije koje vodi CIK ili drugi nadležni organi, kao i javne isprave koje se dobijaju od građana, odnose samo na one građane BiH koji imaju status raseljene ili izbjegle osobe ili privremeno žive u inostranstvu na način propisan Pravilnikom o evidenciji CBS. S obzirom na ove odredbe Izbornog zakona, Sud BiH je istakao da je CIK pravilno odlučio u konkretnom slučaju, jer sporna kandidatkinja nije osoba sa statusom raseljene osobe, te se nisu mogle na njenu registraciju primijeniti navedene odredbe Izbornog zakona.
8. Također, Sud BiH je istakao da je pravilno i utvrđenje CIK-a u obrazloženju pobijane odluke kojim se odbijaju kao neosnovani navodi iz prigovora da su lična karta i pasoš izjednačene isprave u vezi dokazivanja biračkog prava. Kako je CIK obrazložio, lična karta i pasoš su identifikacioni dokumenti kojima se samo utvrđuje identitet birača koji želi da ostvari svoje aktivno biračko pravo za glasanje na biračkom mjestu na kojem je upisan u izvod iz CBS, a ne njegovo pasivno biračko pravo koje se ostvaruje uz uslov propisan odredbom člana 4.2 stav (1) Izbornog zakona. Sud BiH je naveo da je žalitelj registrovana politička stranka koja je mogla znati za navedeno pravilo kandidovanja uređeno Izbornim zakonom i mogla je pravovremeno uputiti svoga kandidata za izbore u izborna pravila, te tako izbjeći da joj se uslijed nepoznavanja, odnosno nepoštivanja Zakonom predviđenih izbornih pravila, odbije kandidatura na izborima.
9. Apelant je naveo da je u konkretnom slučaju došlo do povrede čl. II/1, II/2, II/4. i II/6. Ustava Bosne i Hercegovine i Aneksa I tačka 7. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (u daljnjem tekstu: Međunarodni pakt) iz 1966. godine i Opcionih protokola iz 1966. i 1989. godine, i to člana 2. stav 1. i člana 3. Međunarodnog pakta u vezi sa čl. 6. i 13. Evropske konvencije. Dalje je naveo da su povrijeđeni čl. 6. i 13. Evropske konvencije, čl. 25. i 26. Međunarodnog pakta u vezi sa članom 14. Evropske konvencije, član 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i član 29. Ustava Republike Srpske. U svojoj iscrpnoj apelaciji apelant navodi niz opservacija i tumačenja odredaba relevantnih zakona, ali se svi navodi mogu u suštini sumirati tako da povrede navedenih prava apelant vidi u činjenici da je sporna kandidatkinja skinuta s liste kandidata jer nije bila evidentirana u CBS-u na dan raspisivanja izbora iako je ona državljanka Republike Srpske, koja je nakon preseljenja iz Sarajeva prijavila prebivalište u Banjoj Luci 19. maja 1997. godine. Kao takva, prema apelantovom mišljenju, ona je trebalo da bude ex officio upisana od strane nadležnih organa u CBS. Također, prema apelantovom mišljenju, CIK nije pravilno ocijenio činjenicu da sporna kandidatkinja ima pasoš izdat nakon stupanja na snagu Zakona o centralnoj evidenciji i razmjeni podataka, kao i da joj je izdata nova lična karta na osnovu ranije evidencije građana sa prijavljenim prebivalištem u Republici Srpskoj. Apelant smatra da je CIK pogrešno protumačio odredbu člana 4.2. stav 2. Izbornog zakona kao obavezu subjekta koji se prijavljuje na izbore ili samog kandidata. Takvo pogrešno tumačenje prouzrokovalo bi gubitak prava da se građanin kandidira, te bi se vršila diskriminacija građana koji se kandidiraju u odnosu na građane koji glasaju, pa bi se sprečavala primjena ostalih uslova i garancija datih Izbornim zakonom. Prema apelantovom mišljenju, obaveza iz člana 4.2. stav 2. Izbornog zakona se ne može uopće tumačiti kao obaveza kandidata ili političke stranke, nego samo kao obaveza državnih organa koji po službenoj dužnosti moraju omogućiti pravilne izbore i urediti evidenciju svojih građana da bi im omogućili da uživaju svoja prava da glasaju ili budu birani. Sporna kandidatkinja, kako je naveo apelant, morala je biti u CBS-u i to nije moglo ovisiti o njenoj volji, u smislu člana 3.3. stav 1. Izbornog zakona BiH, s obzirom na to da glavnu kontrolu ovog spiska vrši upravo CIK. U vezi sa prethodnim, apelant je ukazao i na član 3.8. Izbornog zakona prema kojem je policijski organ koji vodi evidenciju prebivališta dužan nadležnom općinskom organu dostaviti podatke o svim licima koja su navršila 18 godina i koja su prijavila prebivalište na području te općine.
10. Apelant je također naveo i to da je povrijeđeno njegovo pravo na pristup sudu iz člana 6. Evropske konvencije jer je CIK nezakonitim postupkom spriječila meritorno odlučivanje po prigovoru a žalbu pokušala učiniti nesvrsishodom. Apelant smatra da je CIK izvršila i povredu odredbi članova 6.1 do 6.7 Izbornog zakona jer nije mogla nikako odbaciti prigovor apelanta kao nedopušten. Nadalje, apelant navodi kako smatra da sporna kandidatkinja nije trebalo da snosi posljedice propusta nadležnog organa da ažurira CBS s obzirom na to da je u postupku dokazala da je imala prijavljeno prebivalište od 1997. godine, kao i pasoš koji je izdao nadležni organ u okviru CIPS-a 2003. godine
11. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stava 2. i stava 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u vom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
2) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije “žrtva” kršenja Ustavom zaštićenih prava tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
12. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudencji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur- Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
Pravo na pravično suđenje
13. Ustavni sud zapaža da se, u suštini, navodi apelanta o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije odnosi na prigovor o pogrešnoj primjeni odredaba materijalnog zakona koji propisuju uslove za ovjeru kandidatskih lista za izbore. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima. U konkretnom slučaju Ustavni sud će ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).
14. Ustavni sud primjećuje da su Sud BiH i CIK, u obrazloženju osporenih odluka, dali jasne i nedvosmislene razloge, za svoje odluke, te da su se pozvali na relevantne odredbe Izbornog zakona i Pravilnika o vođenju CBS..Ustavni sud, također, ukazuje da je apelant u redovnom postupku isticao istovjetne navode o kojima je meritorno odlučeno te da u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu da se apelant isključivo žali na primjenu materijalnog prava, te uzimajući u obzir stavove navedene u tački 13. ove odluke, Ustavni sud smatra da u vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje nema ništa što ukazuje da apelant imaju «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje prava na pravično suđenje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Ustavni sud također zapaža da je Sud sud BiH meritorno odlučio u ponovnom postupku, proveo relevantne dokaze i meritorno odlučio o apelantovom zahtjevu, u cjelosti poštujući odluku Ustavnog suda BiH broj AP-2679/06. Nakon toga je i Sud BiH odlučujući o apelantovoj žalbi donio meritornu odluku. Stoga Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio činjenice i dokaze koji bi opravdali njegovu tvrdnju da mu je prekršeno pravo na pristup sudu kao dio prava na pravično suđenje, zbog čega Ustavni sud zaključuje da su i navodi aplenata o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.
Pravo na „slobodne izbore“ iz člana 3. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju
15. U vezi sa navodima apelanta o kršenju ovog prava, Ustavni sud zapaža da je CIK odbio prigovor apelanta na odluku kojom je sporna kandidatkinja «skinuta « sa kandidatske liste kao neosnovan jer je utvrdio da sporna kandidatkinja ne ispunjava uslove propisane Izbornim zakonom. Također, Ustavni sud primjećuje da je CIK izvršio provjeru svih drugih navoda iz prigovora apelanta i konstatovao da je jedini mjerodavan organ na osnovu čijih podataka se vrši upis u CBS, Direkcija za implementaciju projekta «CIPS» koji može potvrditi da li je neko upisan u CBS ili ne., na osnovu podataka iz službenih evidencija o prebivalištu i boravištu državljana BiH. Ustavni sud primjećuje da je potom Sud BiH, razmatrao žalbu apelanta i zaključio da je CIK odluku donio u skladu sa odredbama Izbornog zakona, te odlučio da je pobijana odluka CIK-a pravilna i zakonita. Ustavni sud zapaža da je Sud BIH meritormo utvrdio da je CIK postupio u skladu sa odlukom Ustavnog suda broj AP-2679/06. Imajući u vidu navedeno kao i dokumentaciju predočenu Ustavnom sudu proizilazi da nema ništa što ukazuje na proizvoljnu primjenu člana 4.21 Izbornog zakona, koja bi mogla dovesti u pitanje apelantovo uživanje prava na slobodne izbore. Ustavni sud naglašava da apelant ne nudi činjenice i dokaze koji bi ukazali na to da mu je uskraćeno pravo na „slobodne izbore“ iz člana 3. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, odnosno predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje ovog Ustavom zaštićenog prava zbog čega su apelantovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
Pravo na nediskriminaciju
16. Apelant također smatra da je pobijanim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Ustavni sud primjećuje da apelant nije naveo u čemu se ogleda povreda ovih prava, međutim s obzirom da se suština žalbenih navoda apelanta odnosi na povredu izbornih prava Ustavni sud zaključuje da apelant smatra da je diskrimiran u vezi sa ostvarivanjem tog prava, na način da su CIK i Sud BIH pogrešno primijenili materijalno pravo.
17. U konkretnom slučaju, međutim, apelant u pogledu prava na nediskriminaciju u vezi sa ostvarivanjem izbornih prava, nije dostavio bilo kakav dokaz koji bi mogao pokazati da se zaista radi o diskriminaciji po bilo kom osnovu, kako je navedeno u članu II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članu 14. Evropske konvencije niti to proizlazi iz informacija i dokumenata predočenih Ustavnom sudu. Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o diskriminaciji paušalni, a eventualna proizvoljnost i diskriminirajuća primjena zakona nije očigledna, kao je to već utvrđeno prilikom razmatranja prava iz člana 3. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da apelant nema «opravdan zahtjev» u vezi sa kršenjem prava na nediskriminaciju, te da su njegovi navodi o kršenju prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa povredom izbornih prava očigledno (prima facie) neosnovani.
Ostali navodi
18. U vezi sa ostalim navodima o povredi prava apelanta koje ističe u apelaciji, Ustavni sud je utvrdio da nisu posebno obrazloženi nego se spominju u kontekstu navoda o kršenju prava na pravično suđenje koje je Ustavni sud već razmotrio. Zbog toga, ove navode Ustavni sud neće posebno ispitivati.
19. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
20. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović