Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-777/07 (S. P.)

Odluka donesena 17. 09. 2009.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-777/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 777/07, rješavajući apelaciju Sretka Prole, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sretka Prole podnesena protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 011-0-Gž-06-000187 od 22. decembra 2006. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Sretko Prole (u daljnjem tekstu: apelant) iz Šipova, kojeg zastupa Dragan Todorović, advokat iz Šipova, podnio je 9. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-06-000187 od 22. decembra 2006. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-201/05 od 12. decembra 2005. godine obavezan je JPŠ „Srpske šume“ Republika Srpska, ŠG „Gorica“Šipovo, (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelntu na ime naknade štete isplati iznos od 3.850,80 KM. Također, tuženi je obavezan da apelantu, isplati zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos, uz naknadu troškova postupka. U obrazloženju presude Osnovni sud je, između ostalog, naveo da je na osnovu provedenih dokaza utvrdio da je na voćnjaku, koji se nalazi na parceli „Luka“, upisana u p.l. 199 k.o. Pliva, vlasništvo apelanta, prouzrokovana šteta od lovostajem zaštićene divljači zeca. S tim u vezi, Osnovni sud se pozvao na odredbu člana 66. Zakona o lovstvu («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 4/02) kojom je propisano da je „korisnik lovišta dužan preduzimati mjere za sprečavanje štete koju divljač može učiniti imovini ili ljudima na zemljištu i vodi na kojima se nalazi lovište, a vlasnici zemljišta i stoke, odnosno korisnici zemljišta na kome je ustanovljeno lovište, dužni su na zemljištu, objektima gdje stoka prebiva i opremi koja se koristi u obradi zemlje preduzimati uobičajene mjere za sprečavanje šteta od divljači i na divljači. Također, sud se pozvao i na odredbu člana 68. Zakona o lovstvu kojom je propisano da je „za štetu koju učini lovostajem zaštićena divljač odgovorna organizacija u čijem je lovištu šteta učinjena, ukoliko je oštećeni preduzeo propisane mjere zaštite“. Utvrđujući da je apelant voćnjak ogradio bodljikavom žicom, stablo sadnica omotao plastičnom folijom, postavio tri strašila sačinjena od krpa, te od najlonske vreće i plastične trake, Osnovni sud je zaključio da je apelant preduzeo mjere za sprečavanje štete od divljači kako je propisano odredbom člana 66. Zakona o lovstvu. Stoga, Osnovni sud je primjenom navedenog člana i člana 68. istog Zakona, te čl. 155. i 190. Zakona o obligacionim odnosima («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 39/03), zaključio da apelantu pripada pravo na naknadu štete, te je u cijelosti usvojio postavljeni tužbeni zahtjev. Protiv navedene presude tuženi je izjavio žalbu.

3. Okružni sud je, presudom broj 011-0-Gž-06-000187 od 22. decembra 2006. godine, žalbu tuženog uvažio, te prvostepenu presudu preinačio tako što je tužbeni zahtjev u cijelosti odbio. Okružni sud je utvrdio da iz provedenih dokaza (saslušanja parničnih stranaka, svjedoka i vještaka poljoprivredne struke), nesporno proizlazi da je šteta na sadnicima u apelantovom voćnjaku učinjena od zeca-divljači koja se prema članu 13. stav 1. Zakona o lovstvu smatra kao lovostajem zaštićena divljač. Također, Okružni sud je naveo da je članom 66. stav 2. Zakona o lovstvu propisano da „vlasnici zemljišta i stoke, odnosno korisnici zemljišta na kome je ustanovljeno lovište, dužni su na zemljištu, objektima gdje stoka prebiva i opremi koja se koristi u obradi zemlje preduzimati uobičajene mjere za sprečavanje šteta od divljači i na divljači (efikasnim ogradama, električnim pastirom, postavljanjem plašila, zaštitom mladih sadnica, omotavanjem ili premazivanjem, ispašom stoke sa čobanom na površinama dozvoljenim za pašu i sl.). Cijeneći činjenično stanje utvrđeno u prvostepenom postupku, te polazeći od nesporne činjenice da je apelantov voćnjak bio ograđen bodljikavom žicom i da je na voćnjaku učinjena šteta od zeca lovostajem zaštićene divljači, Okružni sud je zaključio da se, bodljikava žica ne može smatrati efikasnom ogradom u smislu odredbe člana 66. stav 2. Zakona o lovstvu, kojom bi se moglo spriječiti nastanak štete od zeca. S obzirom na navedeno, Okružni sud je zaključio da apelant nije preduzeo propisane mjere za sprečavanje štete od navedene vrste divljači, te je suprotno zaključku prvostepenog suda utvrdio da nisu ispunjeni uslovi o odgovornosti tužene za naknadu štete kako je propisano odredbom člana 68. stav 1. Zakona o lovstvu. Stoga, Okružni sud je u skladu sa svojim ovlaštenjem iz člana 229. stav 1. tačka 4. Zakona o parničnom postupku, prvostepenu presudu preinačio i apelantov tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

4. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom Okružnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelant vidi u tome jer smatra da je Okružni sud pogrešno primjenio materijalno pravo, konkretno odredbu člana 68. stav 1. Zakona o lovstvu „kada je izveo zaključak da on nije preduzeo propisane zaštitne mjere za sprečavanje štete od divljači“. Naime, apelant smatra da je „postavljanjem ograde oko voćnjaka, omotavanjem sadnica plastičnom folijom, te postavljanjem strašila i plašila, preduzeo potrebne zaštitne mjere u smislu odredbe člana 66. stav 2. Zakona o lovstvu“. S tim u vezi, apelant navodi da tuženi sa svoje strane nije preduzeo propisane i očekivane mjere zaštite. Povredu prava na imovinu apelant nije posebno obrazložio.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudencji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

7. Imajući u vidu navode iz apelacije, Ustavni sud zapaža da apelant povrdu prava na pravično suđenje vidi u navodno proizvoljnoj primjeni odredbe člana 68. stav 1. Zakona o lovstvu. S tim u vezi Ustavni sud, prije svega, ukazuje da prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekastu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav

1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP- 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

8. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da su u postupku pred prvostepenim sudom, u smislu odredbe člana 66. stav 2. i člana 68. stav 1. Zakona o lovstvu utvrđene relevantne činjenice od značaja za donošenje konačne odluke za naknadu štete koju učini lovostajem zaštićena divljač. Također, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud sve provedene dokaze cijenio pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, te da je na osnovu toga izveo zaključak da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odgovornost tuženog za naknadu štete u smislu odredbe člana 68. stav 1. Zakona o lovstvu. Naime, suština obrazloženja odluke Okružnog suda, koja po mišljenju Ustavnog suda nije proizvoljna, svodi se na ocjenu tog suda da se bodljikava žica kojom je bio ograđen apelantov voćnjak, ne može smatrati efikasnom ogradom u smislu odredbe člana 66. stav 2. Zakona o lovstvu kojom bi se zaštitio apelantov voćnjak i spriječio nastanak štete od zeca kao vrste divljači. Stoga, suprotno navodima iz apelacije, Ustavni sud smatra da u obrazloženju osporene odluke nema proizvoljnosti koja bi ukazala na eventualno proizvoljnu primjenu materijalnog prava koja je mogla dovesti u pitanje apelantovo uživanje nekog od ustavnih prava. Ustavni sud također ukazuje da apelant u apelaciji ne nudi bilo kakve druge argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Naime, Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi u vezi sa kršenjem prava na pravično suđenje odnose isključivo na način na koji je primijenjeno materijalno pravo. Međutim, imajući u vidu stav naveden u tački 7. ove odluke da nije zadatak ovog suda da preispituje zaključke redovnih sudova o činjenicama i pravu (ibid., Pronina, stav 4.), Ustavni sud smatra da apelant nema «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje prava na pravično suđenje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije, koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Apelant također smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Obzirom da se u suštini, navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju na navodima o i proizvoljnoj primjeni materijalno-pravnih propisa, a što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke u vezi sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te kako uz apelaciju nije dostavljen bilo kakav dokaz koji bi mogao, prima facie, opravdati navode o kršenju prava na imovinu, Ustavni sud zaključuje da su i navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, očigledno (prima facie) neosnovani.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije „žrtva“ kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-777/07 (S. P.) | Sudska praksa | Aktio