Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1045/09 (D. R.)

Odluka donesena 17. 09. 2009.

  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1045/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP-1045/09, rješavajući apelaciju Dušana Ristanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dušana Ristanovića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini, broj: 83 0 I 001872 09 Gž od 23. februara 2009. godine i rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Zvorniku, broj: 83 0 I 001872 08 I od 24. oktobra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Dušan Ristanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zvornika, kojeg zastupa Janko Nikolić, advokat iz Zvornika, podnio je 2. aprila 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj: 83 0 I 001872 09 Gž od 23. februara 2009. godine i rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj: 83 0 I 001872 08 I od 24. oktobra 2008. godine. Ustavni sud je 24. aprila 2009. godine zaprimio apelantov zahtjev za uvođenje privremene mjere: «neizvršavanje sudskih odluka i to rješenja Okružnog suda, broj: 83 0 I 001872 09 Gž od 23. februara 2009. godine i rješenja o izvršenju Osnovnog suda, broj: 83 0 I 001872 08 I od 24. oktobra 2008. godine».

2. Osnovni sud je presudom broj: P-67/2005 od 5. septembra 2005. godine poništio rješenje Izvršnog odbora Skupštine opštine Zvornik, broj 01-372-26/97 od 26. februara 1997. godine kojim je apelantu dodijeljen na korištenje stan koji se nalazi u Zvorniku u ulici Filipa Kljajića broj 103. Stavom dva izreke presude apelant je obavezan da stan oslobodi od lica i stvari i preda ga Đ.P. u roku od 30 dana od dana donošenja presude, kao i da mu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.100 KM. U postupku Osnovni sud je utvrdio da je apelantu na osnovu rješenja Opštine Zvornik, broj 45-50/83-

05od 25. marta 1983. godine dodjeljen na korištenje predmetni stan, u koji je apelant uselio i na njemu stekao stanarsko pravo, te da je u tom stanu bio sve do useljenja u drugi stan, u zgradi B-2 u Zvorniku, koji je dobio od Izvršnog odbora Opštine Zvornik, a na osnovu rješenja broj 01-372-26/97 od 26. februara 1997. godine. Dalje, utvrđeno je da je pravosnažnom presudom Osnovnog suda, broj P-

1846/00 od 29. marta 2002. godine poništeno rješenje Opštine Zvornik, broj 01-372-26/97 od 26. februara 1997. godine, te da je apelant obavezan da se iseli iz stana u zgradi B-2 u Zvorniku i isti preda oslobođen od lica i stvari u posjed S.H. Dalje, u postupku je utvrđeno da istog dana kada je Opština Zvornik donijela rješenje o dodjeli stana Đ.P. u zgradi B-2 u Zvorniku i to 26. februara 1997. godine donijela je i rješenje o dojeli stana u čijem je posjedu prethodno, kao nosilac stanarskog prava, bio Đ.P. sa članovima porodice, i to u ulici Filipa Kljajića. Kako na istom stanu ne mogu biti dva nosioca stanarskog prava, Osnovni sud je na osnovu člana 23. i 24. Zakona o stambenim odnosima («Službeni list SRBiH», br. 14/84, 12/87 i 36/89, te Službeni glasnik Republike Srpske», br. 19/93 i 12/99, u daljnjem tekstu: Zakon) poništio sporno rješenje Opštine Zvornik o dojeli predmetnog stana apelantu. Dalje, odlučujući o prigovoru apsolutne nenadležnosti koji je isticao apelant, Osnovni sud je isti odbio iz razloga što je smatrao da je Đ.P. sporni stan stekao na osnovu radno-pravnog statusa, a ne na osnovu javnopravnih ovlaštenja.

3. U ponovnom postupku, Okružni sud je donio presudu, broj: 012-0-Gž-08-000 428 od 25. avgusta 2008. godine kojom je žalba apelanta protiv presude Osnovnog suda, broj P-67/2005 od 5. septembra 2005. godine, odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

4. Osnovni sud je 24. oktobra 2008. godine donio rješenje o izvršenju broj: 83 0 I 001872 08 I kojim je određeno izvršenje presude Osnovnog suda broj P-67/2005 od 5. septembra 2005. godine, a koja je pravosnažna 25. avgusta 2008. godine i izvršna 25. septembra 2008. godine. Izvršenje je određeno na način da je poništeno rješenje Izvršnog odbora Skupštine opštine Zvornik br. 01-372-

26/97 od 26. februara 1997. godine kojom je apelantu dodjeljen na korištenje stan koji se nalazi u Zvorniku u ulici Filipa Kljajića. Apelant je obavezan da navedeni stan oslobodi od lica i stvari i tražiocu izvršenja preda u posjed odmah, a najdalje i roku od 48 sati od dana donošenja rješenja. Stavom 3 izreke naloženo je apelantu i Opštini Zvornik da tražiocu izvršenje Đ.P isplate iznos od 1.100,00KM kao i troškove izvršnog postupka.

5. Osnovni sud je 15. decembra 2008. godine donio rješenje, broj: 83 0 I 001872 08 I koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 83 0 I 001872 09 GŽ od 23. februara 2009. godine, kojim su odbijeni kao neosnovani prigovori apelanta i punomoćnika izvršenika izjavljeni protiv rješenja Osnovnog suda u Zvorniku broj 83 0 I 001872 08 I od 24. oktobra 2008. godine.

6. Apelant navodi da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

8. S obzirom da je apelant eksplicitno osporio rješenje Okružnog suda u Bijeljini, broj: 83 0 I 001872 09 Gž od 23. februara 2009. godine i rješenje o izvršenju Osnovnog suda u Zvorniku, broj: 83 0 I 001872 08 I od 24. oktobra 2008. godine koja su donesena u izvršnom postupku, Ustavni sud će dopustivost predmetnu apelaciju ispitati u odnosu na navedena rješenja. S obzirom da su predmetna rješenja donesena u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno treba odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, u smislu člana 6. Evropske konvencije.

9. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U- 21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

10. U konkretnom slučaju građanska prava i obaveze apelanta utvrđena su pravosnažnom i izvršnom presudom Osnovnog suda broj P-67/05 od 5. septembra 2005. godine, a kojom je utvrđena obaveza apelanta da tražiocima izvršenja preda u posjed stan u Zvorniku, ulica Filipa Kljajića broj

103. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da u predmetnom izvršnom postupku, koji je okončan rješenjem Okružnog suda, broj 012-0-Gž-08-000 428 od 25. avgusta 2008. godine, nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta».

11. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada osporenim rješenjem nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanta, postupak koji je rezultirao tim rješenjem ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

12. Apelant navodi da je osporenim rješenjima Osnovnog i Okružnog suda povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju praksu u predmetu, broj AP-206/02 od 23. jula 2004. godine gdje je konstatovao da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, pa su apelantovi navodi u pogledu kršenja prava na imovinu odbačeni kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Ustavni sud smatra da se praksa iz predmeta, broj AP-206/02 od 23. jula 2004. godine, može primjeniti i u konkretnom slučaju, obzirom da je prethodno utvrđeno da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja građanskih prava i obaveza apelanta. Sporni stan koji je apelant obavezan predati u posjed tražiocu izvršenja, jesu imovina koja je kao građansko pravo zaštićena članom 6. Evropske konvencije. Međutim, o obavezi apelanta da navedeni stan preda u posjed tražiocu izvršenja nije odlučivano u predmetnom izvršnom postupku, već u parničnom postupku koji je prethodio donošenju odluke u izvršnom postupku. Stoga se navodi apelanta u vezi povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanata za donošenje privremene mjere.

16. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1045/09 (D. R.) | Sudska praksa | Aktio