Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1197/08 (H. I.)
Odluka donesena 17. 09. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Citirani propisi
- Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Ispravka Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-1197/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1197/08, rješavajući apelaciju Huseina Ibrahimpašića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Huseina Ibrahimpašića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj GŽ-700/05 od 19. februara 2008. godine i presude Općinskog suda u Bihaću broj P-
655/02 od 20. februara 2004. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Husein Ibrahimpašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Predrag Ibrahimpašić, advokat iz Bihaća, podnio je 18. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj GŽ-700/05 od 19. februara 2008. godine i presude Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-655/02 od 20. februara 2004. godine.
2. Apelant je tužbom kod Općinskog suda tražio da obaveže Federaciju Bosne i Hercegovine - Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno oslobodilačkog rata Sarajevo (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) i Unsko-Sanski kanton - Ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno oslobodilačkog rata Bihać (u daljnjem tekstu: Kantonalno ministarstvo), kao tužene, da mu isplate po osnovu neusklađenih primanja sa rastom prosječne plaće u Federaciji Bosne i Hercegovine za period od 1. juna 1996. godine do 31. jula 1998. godine, te na ime neisplaćenih invalidnina za period od 1. avgusta 1998. godine do 31. marta 1999. godine, iznos od 3.168,00 KM sa kamatama.
3. Presudom Općinskog suda broj P-655/02 od 20. februara 2004. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta. Odlučujući po žalbi apelanta protiv presude Općinskog suda broj P-655/02 od 20. februara 2004. godine, Kantonalni sud je donio rješenje broj GŽ-700/05 od 19. februara 2008. godine kojim je prvostepenu presudu ukinuo i tužbu apelanta odbacio zbog nenadležnosti za odlučivanje sudskih organa u apelantovom predmetu. U obrazloženju rješenja je navedeno da se potraživanja apelanta odnose na isplate po osnovu invalidnina i usklađivanja sa rastom prosječne plaće u Federaciji Bosne i Hercegovine, te da je Zakonom o pravima branilaca i njihovih porodica („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 33/04, 56/05 i 70/07; u daljnjem tekstu: Zakon) navedeno da se tim zakonom uređuju uslovi, način i postupak za ostvarivanje prava ratnih vojnih invalida i članova njihovih porodica, kojim su obuhvaćena i apelantova potraživanja. S tim u vezi, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, donoseći pobijanu presudu, zbog čega je odlučio kao u dispozitivu osporenog rješenja.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
6. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Općinskog suda kojim je njegova tužba odbijena, odnosno na rješenje Kantonalnog suda kojim je ukinuta prvostepena presuda i njegova tužba odbačena jer je utvrđeno da sudovi nisu nadležni za rješavanje pitanja isplate dospjelih a neisplaćenih invalidnina, odnosno za usklađivanje invalidnina sa rastom troškova života.
7. Ustavni sud je, u predmetu AP-1357/08, već odlučivao o istim činjeničnim i pravim pitanjima i donio je odluku u kojoj je zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu odbacio apelacije podnesene iz istih razloga kao i u predmetnom slučaju. Ustavni sud se, stoga, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, poziva na obrazloženje i razloge date u odluci broj AP-1357/08 od 26. februara 2009. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba).
8. Obrazloženje navedeno u odluci Ustavnog suda broj AP-1357/08 od 26. februara 2009. godine u cijelosti se odnosi i na ovu odluku. U citiranoj odluci je zaključeno da apelanti podnošenjem tužbe stvarno nenadležnom organu nisu djelotvorno iscrpili pravne lijekove, jer njihove tužbe nisu ispunjavale formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, zbog istih razloga Ustavni sud zaključuje da za meritorno razmatranje predmetne apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović