Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1202/09 (E. M.)

Odluka donesena 17. 09. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1202/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1202/09, rješavajući apelaciju Ekrema Musaefendića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ekrema Musaefendića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-07-001601 od 20. januara 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Ekrem Musaefendić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Maglaja, koga zastupa Nermina Pivić, advokatica iz Zenice, podnio je 21. aprila 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-07-001601 od 20. januara 2009. godine.

2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu apelanta protiv tužene JU «Prva osnovna škola» Maglaj (u daljnjem tekstu: tužena), radi potraživanja iz radnog odnosa, Općinski sud u Zavidovićima Odjeljenje u Maglaju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je donio presudu, broj P- 556/05 od 27. septembra 2006. godine, kojom je obavezao tuženu da isplati apelantu novčani iznos od 27.672,55 KM sa zateznom kamatom prema Zakonu o visini stope zatezne kamate počev od dana podnošenja tužbe, tj. od 22. augusta 2005. godine pa do isplate i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka, dok je višak tužbenog zahtjeva apelanta odbijen.

3. Rješenjem Općinskog suda, broj P.556/05 od 30. oktobra 2006. godine odbačena je kao neblagovremena žalba tužene izjavljena protiv presude Općinskog suda, broj P-556/05 od 27. septembra 2006. godine.

4. Odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda, broj P.556/05 od 30. oktobra 2006. godine, te žalbi apelanta i umješača (Zeničko-dobojskog kantona) izjavljenoj protiv presude Općinskog suda, broj P-556/05 od 27. septembra 2006. godine, Kantonantonalni sud u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je donio presudu, broj 004-0-Gž-06-002 257 od 13. augusta 2007. godine, kojom je odbio žalbe i potvrdio pobijano rješenje odnosno presudu.

5. Apelant, tužena i umješač su protiv presude Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-06- 002 257 od 13. augusta 2007. godine, izjavili reviziju Vrhovnom sudu, koji je presudom, broj 070- 0-Rev-07-001601 od 20. januara 2009. godine, odbacio kao nedozvoljenu reviziju apelanta dok je reviziju tužene i umješača odbio kao neosnovanu. U obrazloženju presude Vrhovni sud u odnosu na izjavljenu reviziju apelanta navodi da apelant u reviziji pobija presudu u dijelu kojim je odlučeno o zakonskim zateznim kamatama, koje prema odredbama člana 316. stav 2. i 3. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 53/03, 73/05 i 19/06) predstavljaju sporedno traženje, iz čega proizilazi da je revizija apelanta nedopuštena. Vezano za reviziju tužene i umješača Vrhovni sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, kao ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti, pa je istu odbio kao neosnovanu.

6. Apelant smatra da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).

9. U konkretnom slučaju revizija apelanta je bila nedjelotvoran pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena presudom Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-07-001601 od 20. januara 2009. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-06-002 257 od 13. augusta 2007. godine.

10. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu uručena presuda Kantonalnog suda. Budući da je presuda Vrhovnog suda po reviziji donesena 20. januara 2009. godine, samo se po sebi podrazumjeva da je apelant presudu Kantonalnog suda, broj 004-0- Gž-06-002 257 od 13. augusta 2007. godine morao primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 21. aprila 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Kantonalnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović