Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1217/09 (H.B.)

Odluka donesena 17. 09. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1217/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP-1217/09, rješavajući apelaciju H.B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija H.B. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-07-000 636 od 18. marta 2009. godine, presude Okružnog suda u Banjaluci, broj 011-0-Gž-06-000 388 od 26. februara 2007. godine i presude Osnovnog suda u Prijedoru, broj P-97/04 od 5. januara 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. H.B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Švedske, kojeg zastupa Mirsad Bajramović advokat iz Prijedora, podnio je 21. aprila 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-07-000 636 od 18. marta 2009. godine, presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Gž-06-000 388 od 26. februara 2007. godine i presude Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-97/04 od 5. januara 2006. godine.

2. Osnovni sud je presudom, broj P-97/04 od 5. januara 2006. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-000 388 od 26. februara 2007. godine, u cjelosti odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta, kojim je tražio poništenje ugovora o korišćenju stana sklopljen 1. jula 1999. godine u Prijedoru između prvotuženog Ć.M. i drugo tuženog ZDP RŽR «Ljubija» Prijedor, da se naloži prvotuženom da apelantu preda u posjed stan u Ljubiji, ul. D. Lukića broj 9, te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka. Stavom dva navedene presude presuđeno je da svaka stranka snosi svoje troškove posupka.

3. Vrhovni sud je 18. marta 2009. godine donio rješenje broj 118-0-Rev-07-000 636 kojim je odbacio apelantov zahtjev za reviziju izjavljen protiv presude Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-000 388 od 26. februara 2007. godine, zbog toga što vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 10.000 KM. Vrhovni sud je obrazložio da u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora označena je u tužbi novčanim iznosom 10.000,00 KM, jer sud nije utvrđivao, pa tako ni odredio drugu vrijednost u smislu odredaba člana 321. stav 3. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu ZPP). Obzirom da navedeni iznos ne prelazi iznos od 10.000 KM, kako je propisano članom 237. stav 2. ZPP revizija je nedozvoljena. Takođe Vrhovni sud nije smatrao da bi odlučivanje po reviziji u pravnoj stvari apelanta bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima da bi se ona izuzetno dozvolila po odredbama člana 237. stav 3. ZPP.

4. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).

7. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-07-000 636 od 18. marta 2009. godine, odbacio reviziju apelanta izjavljenu protiv presude Okružnog suda, broj 011-0-Gž-06-

000 388 od 26. februara 2007. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u slučaju apelanta revizija bila neefektivan pravni lijek, iz čega proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Okružnog suda, broj 011-0-Gž-06-000 388 od 26. februara 2007. godine.

8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu uručena presuda Okružnog suda. Budući da je apelant 10. aprila 2007. godine izjavio reviziju na presudu Okružnog suda, broj 011-0-Gž-06-000 388 od 26. februara 2007. godine, samo se po sebi podrazumjeva da je apelant navedenu presudu morao primiti prije tog datuma. Obzirom da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 21. aprila 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1217/09 (H.B.) | Sudska praksa | Aktio