Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1369/07 (E. K.)
Odluka donesena 17. 09. 2009.
- Izmijenjene pravne okolnosti
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1369/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1369/07, rješavajući apelaciju Emire Karabaš, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 8. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Emire Karabaš podnesena zbog odbijanja Javnog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske da postupi po presudama Okružnog suda u Banjoj Luci, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.
OBRAZLOŽENJE
1. Emira Karabaš (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banje Luke, koju zastupa Marinko Špirić iz Banje Luke, podnijela je 7. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog odbijanja Javnog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske da postupi po presudama Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud). Apelantica je više puta dostavljala dodatne informacije i dokumentaciju.
2. Rješenjem Javnog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, stručna služba filijala Banja Luka (u daljnjem tekstu: Fond PIO, Filijala Banja Luka), broj 1001085963 od 4. juna 1999. godine, odbijen je zahtjev apelantice za priznavanja prava na porodičnu penziju.
3. Rješenjem Javnog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Odjeljenje za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Fond PIO), broj broj 1001085963 od 23. augusta 1999. godine, odbijena je žalba apelantice izjavljena protiv prvostepenog rješenja.
4. Apelantica je zatim 10. aprila 2003. godine podnijela zahtjev za ponavljanje predmetnog postupka, koji je odbačen kao neblagovremen aktom Fonda PIO, broj 1001085963 od 30. juna 2003. godine.
5. Presudom Okružnog suda, broj U-161/03 od 25. novembra 2003. godine, uvažena je tužba apelantice i poništen akt Fonda PIO, broj 1001085963 od 30. juna 2003. godine.
6. Kako Fond nije postupio po presudi Okružnog suda, apelantica je podnijela tužbu zbog šutnje administracije.
7. Fond PIO je zatim donio rješenje, broj 1001085963 od 11. maja 2004. godine, kojim je odbio zahtjev apelantice za priznavanje prava na porodičnu penziju, nakon čega je apelanticu proširila svoju tužbu Okružnom sudu i na to rješenje.
8. Presudom Okružnog suda, broj U-163/04 od 25. februara 2005. godine, uvažena je tužba apelantice i poništen akt Fonda PIO, broj 1001085963 od 11. maja 2004. godine.
9. Rješenjem Fonda PIO, broj 1001085963 od 11. marta 2005. godine, odbijen je kao neosnovan zahtjev apelantice za priznavanja prava na porodičnu penziju.
10. Presudom Okružnog suda, broj U-322/05 od 9. februara 2006. godine, uvažena je tužba apelantice i poništen akt Fonda PIO, broj 1001085963 od 11. marta 2005. godine.
11. Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Uvp-06-000 022 od 23. maja 2007. godine, odbijen je kao neosnovan zahtjev Fonda PIO za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda, broj U-322/05 od 9. februara 2005. godine.
12. Aktom Fonda PIO, broj 1001085963 od 1. oktobra 2007. godine, dozvoljeno je ponavljanje postupka po prijedlogu apelantice u predmetnom postupku i odlučeno da se apelantici ne prizna pravo na porodičnu penziju.
13. Presudom Okružnog suda, broj 011-0-U-07-00 1124 od 16. aprila 2008. godine, uvažena je tužba apelantice i poništen akt Fonda PIO, broj 1001085963 od 1. oktobra 2007. godine.
14. Rješenjem Fonda PIO, broj 1001085963 od 1. augusta 2008. godine, uvažena je žalba apelantice, poništeno rješenje Fonda PIO, FilijaleBanja Luka, broj 1001085963 od 4. juna 1999. godine, i apelantici priznato pravo na porodičnu penziju počev od 13. novembra 1998. godine, u iznosima preciziranim u izreci rješenja, te određeno da se ovako određena penzija usklađuje mjesečno, a prema stanju sredstava u Fondu PIO namijenjenih za isplatu penzija.
15. Apelantica se žali da joj je povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je postavila odštetni zahtjev prema Republici Srpskoj zbog prekršenih prava i traži da joj Ustavni sud dosudi odgovarajući iznos.
16. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 8. ako su izmijenjene pravne okolnosti;“
17. Apelantica je podnijela apelaciju Ustavnom sudu zbog odbijanja nadležnog organa da postupi po presudama Okružnog suda. Naime, apelantica je podnijela zahtjev za priznavanje porodične penzije, koji su upravni organi odbili, da bi u upravnim sporovima akti Fonda PIO bili nekoliko puta poništavani i vraćani na ponovni postupak. Fond PIO je 11. juna 2009. godine obavijestio Ustavni sud da je, izvršavajući presudu Okružnog suda, broj 011-0-U-07-00 1124 od 16. aprila 2008. godine, donio rješenje broj 1001085963 od 1. augusta 2008. godine, kojim je apelantici priznato pravo na porodičnu penziju, počev od 13. novembra 1998. godine, te da je penzija u isplati preko punomoćnika apelantice. S obzirom da je apelantica nakon podnošenja apelacije Ustavnom sudu ishodovala rješenja o priznavanju porodične penzije počev od 13. novembra 1998. godine, proizlazi da je u međuvremenu došlo do izmijenjenih pravnih okolnosti zbog kojih je bespredmetno daljnje razmatranje navoda apelacije.
18. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. U odnosu na odštetni zahtjev apelantice, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva jer su izmijenjene pravne okolnosti, to apelantici ne pripada pravo na odštetni zahtjev.
20. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović